Pređi na sadržaj

Haloterapija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Haloterapija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostalternativna medicina

Haloterapija (grč- halo – so) jedna je od metoda alternativne medicine koja se zasniva na doziranom boravku slanoj sredini i inhalaciji mikročestica prirodne kamene soli koja se koristi za lečenje mnogih bolesti. Nekada se primenjivala u slanim pećinama a danas sve više sprovodi u slanim sobama.[1]

Iako je ova metoda bez štetnih nuspojava i sa brojnim blagotvornim efektima na psihičko i fizičko zdravlje čoveka i bez otsustva interakcije sa lekovima, ona je pomoćna terapija koja ne zamenjuje lekove, ali u velikoj većini slučajeva skraćuje vreme oporavka. Klinički je testiran i potvrđen od strane stručnjaka.

Haloterapija u slanoj sobi preporučuje se osobama svih uzrasta, uz jedino ograničenje da deca do 12 godina moraju biti u pratnji roditelja.

Prema nekin istraživanja jedan boravak u slanoj sobi navodno vredi koliko i tri dana provedena na moru.

U ovom trenutku, ne postoje nalazi zasnovani na dokazima za kreiranje smernica za pacijente i kliničare o tretmanima kao što je terapija solju, što postavlja pitanje - da li ljudi treba da koriste terapiju bez trenutnih medicinskih smernica? Postavlja se i pitanje koliko su sobe dobro održavane jer bi tople prostorije mogle da obezbede idealne uslove za rast bakterija.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Blagotvorni učinci soli koji su dobro poznati vekovima i ona se milenijumima koristi u različitim delovima sveta od strane različitih kultura zbog njenih zdravstvenih koristi i terapeutskog efekta.

Slana pećina u kojoj se sprovodi speleoterapija

Zabeleženo je da je u 12. veku, postojala praksa posećivanja slanih pećina iz terapeutskih razloga, ili speleoterapije, koja je bila uobičajena metoda u istočnoj Evropi.

Intenzivnija primena soli u poboljšanju zdravlja počela je 1800. godine kada su rudari soli u Poljskoj pronašli moderniju verziju današnje haloterapije. Naime poljski rudari i pored toga što su po ceo dan radili u rudnicima, nisu patili od respiratornih problema i bili su neobično zdravi, za razliku od njegovih kolega u drugima rudnicima metala i nemetala, koji su često patili od prehlade ili kašlja. Istraživanja su pokazala da je slani vazduh koji rudari udišu pomogao da se njihova pluća olobodne od infekcija i alergija. Tako je od 1930-ih godina prvo u rudniku soli u Vielizku u Poljskoj, započeto masovno lečenje astme, alergija i drugih oboljenja gornjih i disajnih puteva.

Sredinom 20. veka, Nemac po imenu Karl Herman Spanagel primetio je da se zdravlje njegovih pacijenata poboljšalo nakon masovnog skrivanja u slanim pećinama, tokom bombardovanja u Drugom svetskom ratu.[2]

Vremenom su istočnoevropski rudnici soli ili pećine postali popularne turističke destinacije. Ljudi iz celog sveta su dolazili da udahnu slani vazduh i olakšaju probleme sa plućima.[2]

Nakon ovih otkrića došlo se do ideje da se napravi slana soba koja bi oponaša prirodni rudniksoli ili morske krajeve u kojima je vazduh bogat solju i tako ublažava oboljenja gornjih i donjih disajnih puteva postane dostupnije širokom krugu pacijenat. Vest o prednostima terapije solju u slanim sobama proširila se širom istočne Evrope gde se danas možete pronaći mnoge lokacije koje nude brojne slane sobe, od Poljske preko Nemačke do Velike Britanije. Čak se i u Sjedinjenim Američkim Državama populariše haloterapija u korejskim kupatilima u kojima može da se boravi i opušta uz udisanje slanog vazduha u okruženju ogromnih ploča himalajske morske soli.[2]

Osnovne informacije[uredi | uredi izvor]

Haloterapija se sprovodi u oružnju soli, koje se dobija posebnom opremom koja se zove halogenerator. Za razliku od slanih pećina u slanoj sobi tokom haloterapije postoji mogućnost kontrole nekih od bitnih parametara veštačke mikroklime, što može značajno povećati efikasnost lečenja, kao i proširiti listu medicinskih indikacija za korišćenje haloterapuje. I, naravno, korigujući okruženje, može se usmeriti uticaj haloterapije na određeni proces bolesti, uz individualizaciju efekta u odnosu na patologiju određenog pacijenta.

Glavni terapeutski faktor je visoko dispergovani aerosol soli veličine čestica od 0,4 – 5 mikrona, koji je optimalan za prodiranje u sve delove respiratornog trakta. Dolazeći u kontakt sa ćelijama respiratorni trakt i kože, negativno naelektrisane čestice suvog aerosola soli, izazivaju iritaciju nervnih završetaka, delimično prodiru u cirkulatorni sistem, normalizuju funkciju trepljastog epitela bronha, stimulišu odgovor alveolarnih makrofaga, pojačavajući njihovu funkcionalnu aktivnost, što izaziva baktericidno i bakteriostatsko dejstvo na mikrofloru respiratornog trakta, poboljšava svojstva protoka bronhijalnog sadržaja; poboljšava funkciju drenaže bronha, olakšava eliminaciju sputuma, obezbeđujući smanjenje njegovog viskoziteta, olakšati mehanizam kašlja. Takođe hloridni jon je toksičan za život mikroba i, zajedno sa dehidrirajućim dejstvom kalijuma, smanjuje proliferaciju virusa ili bakterija u respiratornom traktu.[3]

U slanoj sobi se haloterapija može kombinovati i sa drugim fizioterapijskim metodama, kao i sa farmakološkom terapijom, što čini tretman u slanoj sobi metodom izbora kod lakših i umerenih oblika bronhijalne astme, hroničnog opstruktivnog bronhitisa, postpneumonijskih stanja i raznih drugih respiratornih i kožnih oboljenja.[4]

Beznačajni neželjeni efekti, zajedno sa sprovođenjem ovog tretmana u prijatnom okruženju, blagotvorno utiču na psihoemocionalno stanje odraslih pacijenata i dece.

Principi haloterapije[uredi | uredi izvor]

Tokom haloterapije mikroklima u pećinama je prirodna a u slanoj sobi veštačka jer se stvara uz pomoć blokova soli na zidovima i plafonu slane sobe i savremenih, visokoefikasnih halogatora koji proizvodi aerosol natrijum hlorida.

Za uspešnu primenu haloterapije u slanoj sobi važno je zadovoljidi sledeći principi:

  • da koncentraciju aerosola soli vrši lekar specijalista.
  • da deo respiratorne frakcije aerosola (0,5-5 mikrona) prelazi 95%.
  • da se ciljna koncentracija aerosola održava automatski tokom cele sesije.
  • da je slana soba funkcionalno i estetski privlačna i da poseduje visok stepen električne sigurnosti.
Haloteraipija obećavajuća metoda ili placebo
Dr Norman Edelman, viši naučni savetnik Američkog udruženja za pluća, sugeriše da bi haloterapija potencijalno mogla biti više od placebo efekta. Većina ljudi sa opstruktivnom bolešću pluća kao što je astma ili HOBP, kašalj ispljuvak (gusta mešavina pljuvačke i sluzi), i pokušaj da se otstrani može biti uznemirujući. Dr Edelman sugeriše da je moguće da terapija soli nudi olakšanje ovih simptoma jer...Kada se udahnu sitne čestice soli, one će pasti na obloge disajnih puteva i uvući vodu u disajne puteve, razređujući sluz i olakšavajući njeagovo odvajanje, čime će se ljudi osećati bolje. Takođe, ova okruženja su bez alergena i stoga su dobra za ljude sa alergijama koje utiču na njihova pluća.[2]

Vrste terapija[uredi | uredi izvor]

Haloterapija i meditacija koja se obično rade u slanim sobama, mogu biti aktivne ili pasivne, terapija suvom ili vlažnom solju.[5]

Terapija u aktivnoj slanoj sobi

Ova vrsta terapije se sprovodi u prostoriji koja ima mašinu koja se zove halogenerator, u koju se dodata so razlaže na sitne čestice koje kruže u vazduhu prostorije.

Terapija u pasivnoj slanoj sobi

Za razliku od prethodne ova vrsta prostorije nema mašinu za razbijanje soli. Umesto toga, prostorija je ispunjena različitim vrstama soli, kao što je himalajska so. Izgleda kao slana pećina, sa kontrolisanom temperaturom i vlažnošću.

Koncentracija soli u pasivnim slanim sobama je niža nego u aktivnim slanim sobama. Ove sobe se obično koriste za opuštanje i meditaciju, a ne za haloterapiju.

Sama terapija solju prema njenoj vlažnosti može biti.

Terapija suvom solju

Ova vrsta je poznata kao haloterapija sprovodi se u aktivnim slanim sobama uz pomoć halogeneratora. što omogućava malim, suvim česticama soli da se šire u vazduhu i uđu u pluća i kožu.

Terapija vlažnom solju

Terapija vlažnom solju pored udisanja uključuje kupanje u slanoj vodi koja sadrži minerale, grgorenje ili pijenje slane vode, ili propuštanje slane vode kroz nosni kanal.

Indikacije[uredi | uredi izvor]

Terapijske indikacije
  • spazmodična astma sa bilo kojim kliničkim fenotipskim tokom,
  • hronični opstruktivni bronhitis,
  • druge hronične opstruktivne bolesti pluća,
  • rekurentni bronhitis,
  • akutni bronhitis (više od 2 nedelje),
  • silikoza,
  • vaskulomotorne i alergijske rinopatije,
  • hronični faringitis,
  • hronični i akutni tubootitis,
  • atopijski ekcem u fazi stabilizacije,
  • psorijaza u fazi stabilizacije,
  • ekcem,
  • masna seboreja,
  • pustularne lezije kože, akne.
Prevencija
  • česte akutne repiratorne virusne infekcije, grip.
  • česti akutni bronhitis, pneumonija.
  • hronične bolesti gornjih disajnih puteva.
  • polenska groznica.
  • kašalj povezan sa pušenjem ili uticajem industrijskih zagađivača.

Kontraindikacije[uredi | uredi izvor]

Boravak u slanoj sobi treba da izbegavcaju osobe sa:

  • hipertireozom,
  • visokim krvnim pritiskom (hipertenzijom),
  • tuberkulozom
  • srčanim problemima,
  • respiratornom insuficijencijom,
  • poremećajima krvi kao što su anemija, hemofilija ili zgrušavanje krvi,
  • zaraznim bolestima
  • groznicom,
  • otvorenim ranama,
  • malignim bolestima kao što je rak,
  • klaustrofobijom.

Neželjena dejstva[uredi | uredi izvor]

Haloterapija u slanoj sobi može imati neke neželjene efekte, kao što su:

  • jak nadražajni kašalj,
  • pojačano lučenje sluzi jer se nosni prolazi čiste,
  • iritacija kože,
  • konjuktivitis ili crvenilo oka.

Trajanje terapije[uredi | uredi izvor]

Haloterapiju koja u proseku traje deset do petnaest dana, trebalo bi da se ponovi dva do tri puta godišnje, sa pauzom od dva do tri dana.

Suprotstavljeni stavovi[uredi | uredi izvor]

Uvećan prikaz tkiva pluća pokazuje razliku između zdravih i pluća kod HOBP

Nauka još nije uspela da u potpunosti shvati haloterapiju. Iako je iz ove oblasti nekoliko studija pokazalo obećavajuće rezultate, većina istraživanja je neubedljiva ili konfliktna.[6]

Rezultati nekih istraživanja[uredi | uredi izvor]

  • U studija iz 2007. godine utvrđeno je da su osobe sa hroničnom opstruktivnom bolešću pluća (HOBP) imale manje simptoma i poboljšan kvalitet života nakon haloterapije.[7] Ipak, Instituti za pluća to ne preporučujeu jer nisu utvrđene medicinske smernice.[6]
  • Prema pregledu iz 2014. godine, većina studija o haloterapiji za HOBP je manjkava.[8]
  • Prema studija iz 2013. godine haloterapija nije poboljšala ishod testova plućne funkcije ili kvalitet života kod ljudi sa bronhiektazijom koja nije cistična fibroza (stanje koje otežava uklanjanje sluzi iz pluća).[9]
  • Prema istraživanjima iz 2014. godine, haloterapija izaziva antiinflamatorne i antialergijske odgovore kod ljudi sa bronhijalnom astmom ili hroničnim bronhitisom.[10]

Mogući rizici haloterapije[uredi | uredi izvor]

Haloterapija je verovatno bezbedna za većinu ljudi, ali ne postoje studije o njenoj bezbednosti. Pored toga, haloterapija se obično radi u banjama ili velnes klinici bez obučenog medicinskog osoblja za rad u hitnim slučajevima ( što treba imati na umu dok se odmeravaju prednosti i nedostaci haloterapije).[6]

Iako se navodi da leči astmu, haloterapija takođe može da suzi ili iritira vazdušne struje kod ljudi sa astmom. Ovo može pogoršati kašalj, izazvati piskanje i kratak dah.[6]

Neki ljudi takođe prijavljuju glavobolje tokom haloterapije.

Haloterapija je komplementarna terapija i trebalo bi da radi sa svim lekovima koje pacijent koristi, pa je neohodna konsultacija sa lekarom o prekidanju uzimanja lekova.[6]

Pristalice haloterapije tvrde da je bezbedna za decu i trudnice. Međutim, malo je istraživanja koja bi podržala ovu tvrdnju. Prema studiji iz 2008. godine, udisanje 3% fiziološkog rastvora je siguran i efikasan tretman za bebe sa bronhiolitisom. Međutim, ne postoji standardizacija u klinikama za haloterapiju, jer količina soli koja se daje može značajno da varira.[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Beamon, Sylvia P; Falkenbach, Albrecht; Fainburg, Grigory; Linde, Klaus (2001-04-23). „Speleotherapy for asthma”. The Cochrane Database of Systematic Reviews. 2001 (2): CD001741. ISSN 1469-493X. PMC 6435215Slobodan pristup. doi:10.1002/14651858.CD001741. 
  2. ^ a b v g d Wellness, Health &; Copd. „Promising or Placebo? Halo Salt Therapy: Resurgence of a Salt Cave Spa Treatment”. www.lung.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-10-25. 
  3. ^ Crisan-Dabija, Radu Adrian; Grigoras-Ichim, Claudia Elena; Luca, Alina Costina; Sandu, Gabriel Ioan; Filipeanu, Dumitru (2021-09-05). „Halotherapy and Covid-19: an oppinion for a possible future prevention approach”. European Respiratory Journal (na jeziku: engleski). 58 (suppl 65). ISSN 0903-1936. doi:10.1183/13993003.congress-2021.PA816. 
  4. ^ Sandu I, et al. „The Role of Saline Aerosols in the Prevention and Therapy of Cardio-respiratory and Osteo-muscular Afflictions”. 2018, REV.CHIM.(69)
  5. ^ Contributors, WebMD Editorial. „What Is Halotherapy?”. WebMD (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-10-22. 
  6. ^ a b v g d đ „Halotherapy: Uses, Benefits, and Risks”. Healthline (na jeziku: engleski). 2017-10-05. Pristupljeno 2022-10-23. 
  7. ^ Cernomaz, Tudor Andrei; Bolog, Sorin Gheorghe; Mihăescu, Traian (2007). „The effect of a dry salt inhaler in adults with COPD”. Pneumologia (Bucharest, Romania). 56 (3): 124—127. ISSN 2067-2993. PMID 18019972. 
  8. ^ Rashleigh, Rachael; Smith, Sheree MS; Roberts, Nicola J. (2014-02-21). „A review of halotherapy for chronic obstructive pulmonary disease”. International Journal of Chronic Obstructive Pulmonary Disease (na jeziku: engleski). 9 (1): 239—246. doi:10.2147/COPD.S57511. 
  9. ^ Rabbani, Bita; Makki, Seyed Shahabedin Mohammad; Najafizadeh, Katayoon; Vishteh, Hamid Reza Khodami; Shafaghi, Shadi; Karimi, Shirin; Mahmoodian, Saeid (2013). „Efficacy of Halotherapy for Improvement of Pulmonary function Tests and Quality of Life of Non-Cystic Fibrosis Bronchiectatic Patients”. Tanaffos. 12 (2): 22—27. ISSN 1735-0344. PMC 4153239Slobodan pristup. PMID 25191458. 
  10. ^ Lazarescu, H; Simionca, I; Hoteteu, M; Munteanu, A; Rizea, I; Iliuta, A; Dumitrascu, D; Dumitrescu, E (2014). „Surveys on therapeutic effects of “halotherapy chamber with artificial salt-mine environment” on patients with certain chronic allergenic respiratory pathologies and infectious-inflammatory pathologies”. Journal of Medicine and Life. 7 (Spec Iss 2): 83—87. ISSN 1844-122X. PMC 4391365Slobodan pristup. PMID 25870681. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Tradicionalna komplementrana i alternativna medicina
Popularna medicina SamolečenjeLečenje domaćim lekovimaNarodna medicina
Tradicionalna medicina AjurvedaAkupunkturaAkupresuraDuhovna energetska medicinaJogaTradicionalna kineska medicinaOrijentalna medicinaKvantna medicinaMakrobiotikaMoksibustijaPrimenjena kineziologijaRefleksologijaSegmentna terapijaSuđokTradicionalna domaća medicinaTuinaŠiacu
Metode tradicionalne, komplementarne i alternativne medicine ApiterapijaAromaterapijaBioenergoterapijaDetekcija štetnih zračenjaEnergetska terapijaOsteopatijaHiropraktikaHomeopatijaHaloterapijaHerbalistikaLečenje zvukom Lečenje veromMagnetoterapija NaturopatijaKvantna medicinaKristaloterapijaLečenje svetlomFitoterapijaPorodični rasporedReikiRolfingTai či čuanĆi gongSu ĐokSpeleoterapijaUrinoterapijaKiselo-alkalna dijetaHidroterapija debelog creva
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).