Hana Arent

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hana Arent
Hana Arent 1975. godine
Lični podaci
Puno imeHana Arent
Datum rođenja(1906-10-14)14. oktobar 1906.
Mesto rođenjaHanover, Nemačko carstvo
Datum smrti4. decembar 1975.(1975-12-04) (69 god.)
Mesto smrtiNjujork, SAD
ObrazovanjeUniverzitet u Hajdelbergu, Univerzitet Albert Ludvigs, Univerzitet u Marburgu
Filozofski rad
EpohaFilozofija 20. veka
RegijaZapadna filozofija
Škola filozofijeFenomenologija
InteresovanjaPolitička filozofija
Modernizam
Filozofija istorije
Uticaji odEdmund Huserl, Karl Jaspers, Martin Hajdeger, Edmund Berk, G. K. Chesterton, Monteskje, Aleksis de Tokvil, Valter Benjamin, Hans Jonas, Isus, Duns Skot, Nikolo Makijaveli, Platon, Karl Marks, Sokrat, Franc Kafka, Avgustin Hiponski, Carl Schmitt, Apostol Pavle, Imanuel Kant, Aristotel, Seren Kirkegor

Hana Arent (nem. Hannah Arendt; Hanover, 14. oktobar 1906Njujork, 4. decembar 1975) je bila nemačka teoretičarka politike i filozof jevrejskog porekla.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Odrastala je u jevrejskoj porodici koja je pripadala srednjoj klasi. Odrastala je u tadašnjem Kenigsbergu (današnjem Kalinjingradu, inače rodnom mestu Imanuela Kanta) i Berlinu. Filozofiju je studirala na univerzitetu u Marburgu sa Hansom Jonasom, a Martin Hajdeger joj je bio profesor. Sa Hajdegerom je započela dugu i strasnu romantičnu vezu zbog koje je kasnije bila kritikovana zbog Hajdegerove podrške nacističkom pokretu za vreme njegovog rektorskog mandata na univerzitetu u Frajburgu.

U vreme prvog raskida između nje i Hajdegera ona se seli u Hajdelberg gde piše svoju disertaciju, pod Jaspersovim mentorstvom, o konceptu ljubavi u misli svetog Avgustina. Kasnije, 1929. godine se udaje za nemačkog Jevreja Gintera Šterna kasnije poznatog kao Gintera Andersa. (Razveli su se 1937. godine.) Njena disertacija biva objavljena iste godine ali ona ne dobija kvalifikacije neophodne za rad na nemačkim univerzitetima. Neko vreme se bavila istraživanjem antisemitizma ali biva proterana u Pariz. Tu upoznaje književnog kritičara i filozofa, marksistu Voltera Benjamina. U Francuskoj radi na pomaganju jevrejskih izbeglica te biva zatvorena u logor „Gurs“ ali je uspela da pobegne nakon nekoliko nedelja. Kasnije se udaje za Hajnriha Blihera te sa njim beži u SAD. U Americi se aktivno bavi pomaganjem Jevrejske zajednice. Piše i kolumnu za „Aufbau“, jevrejske novine na nemačkom. Kasnije pomaže jevrejskim organizacijama i često dolazi u Nemačku. Postaje blizak prijatelj sa Jaspersom i njegovom suprugom.

Godine 1950. Arentova postaje naturalizovani državljanin SAD i obnalja romantičnu vezu sa Marinom Hajdegerom. Radi na različitim univerzitetima SAD kao što su Berkli i Priston. Bila je i prva žena profesor na američkom Univerzitetu.[1]

Umrla je 1975. godine u 69-oj godini života i sahranjena je ispred „Bard koledža“ gde je njen suprug predavao dugi niz godina.[1]

Filozofija[uredi | uredi izvor]

Jedna od glavnih tema razmišljanja Hane Arent jeste zlo profilisano kroz sisteme upravljanja. Ona je uvela pojmove „banalnost zla“ i „radikalnost zla“, koji su u kasnijoj teoriji poslužili kao vodilje u istraživanju modernog totalitarizma.

Dela[uredi | uredi izvor]

Među njena najznačajnija dela spadaju:

  • Poreklo totalitarizma, 1951.
  • Položaj čoveka, 1958.
  • Između prošlosti i budućnosti,
  • O revoluciji, 1963.
  • Ajhman u Jerusalimu, 1963. koje je opisala kao studiju o banalnosti zla
  • Ljudi u mračnim vremenima,
  • O nasilju,
  • Život duha.

Laureat mnogih međunarodnih nagrada, među kojima „Lesingove nagrade“ 1959. i nagrade „Sigmund Frojd1967. U Drezdenu 1993. osnovan Institut „Hana Arent“, za istraživanje totalitarizma. Mnoga od njenih dela su prevedena na srpski jezik.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Arent, Hana. Šta je filozofija egzistencije?. Beograd : Dosije studio, 2013. str. 39—42. ISBN 978-86-6047-106-4. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Arent, Hana. Šta je filozofija egzistencije?. Beograd : Dosije studio, 2013. str. 39—42. ISBN 978-86-6047-106-4. 

Članci[uredi | uredi izvor]

Rahel Farnhagen[uredi | uredi izvor]

Posebna pitanja i zapisnici[uredi | uredi izvor]

Audiovizuelni zapisi[uredi | uredi izvor]

Knjige i monografije[uredi | uredi izvor]

Autobiografija i biografija[uredi | uredi izvor]

Kritični radovi[uredi | uredi izvor]

Istorijski[uredi | uredi izvor]

Poglavlja i prilozi[uredi | uredi izvor]

Rečnici i enciklopedije[uredi | uredi izvor]

Časopisi[uredi | uredi izvor]

Novine[uredi | uredi izvor]

Teze[uredi | uredi izvor]

Vebsajtovi[uredi | uredi izvor]

Biografije, genealogije i hronologije[uredi | uredi izvor]

Institucije, lokacije i organizacije[uredi | uredi izvor]

Centar Hana Arent[uredi | uredi izvor]

Mape[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje slike[uredi | uredi izvor]