Pređi na sadržaj

Crkva Rođenja Svetog Jovana Preteče i Krstitelja u Zvorniku

Koordinate: 44° 23′ 10″ S; 19° 06′ 02″ I / 44.386122° S; 19.100514° I / 44.386122; 19.100514
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Rođenja Svetog Jovana Preteče i Krstitelja u Zvorniku
Crkva Rođenja Svetog Jovana Preteče i Krstitelja u Zvorniku
Osnovne informacije
Koordinate44° 23′ 10″ S; 19° 06′ 02″ I / 44.386122° S; 19.100514° I / 44.386122; 19.100514
Religijapravoslavlje
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija zvorničko-tuzlanska
GradZvornik
EntitetRepublika Srpska
Država Bosna i Hercegovina
Osnivanje1817.

Hram Rođenja Svetog Jovana Preteče i Krstitelja je crkva Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi u gradu u ulici Braće Stefanovića u Zvorniku u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini. Ova crkva je najstariji parohijski hram u eparhiji zvorničko-tuzlanskoj. Podignuta je na temeljima stare crkve 1817. godine, a osveštao ju je Mitropolit Gavrilo „Hromi“ 1823. godine. Zvornik je bio sjedište zvorničke Mitropolije od 1236. do 1852. godine, a ova crkva bila je saborni hram zvorničkih mitropolita u vremenu od 1823. do 1852. godine. Sadašnja zvona crkve su iz 1927. godine dar Zvorniku od kralja Aleksandra I Karađorđevića. Crkva je pod zaštitom države sa vrijednim pokretnim ikonama, starim knjigama hrisovuljama i zastavom Srpskog zanatskog društva, a sve dragocijenosti povjerene su na čuvanje u Eparhijski muzej u Tuzli, privremeno premještenog u Bijeljini.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Crkva svetog Jovana Preteče sagrađena je u periodu od 1817. do 1821. godine pod kulturnim uticajem Srbije i pod uticajem ustanaka iz Srbije u prvoj polovini 19. vijeka.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Ova crkva je jednobrodan hram, sa uskom viskom kupolom. Pored toga, unutrašnjost same crkve karakteriše veliki broj podužnih i poprečnih svodova.

Kada se govori o samoj unutrašnjosti crkve, značajno je pomenuti to da se u zbirci koja je sačuvana do danas, nalazi ciklus od sedam manjih ikona koje potiču sa prvobitnog ikonostasa iz dana njenog osnivanja. Ističe se vizantijska tradicija. Starija sačuvana ikona koja se nalazila u ovoj crkvi danas se čuva u Muzeju episkopskog dvora, a radi se o ikoni „Deizis sa prorošima i svešteljima”, koju je naslikao davne 1767. godine srpski zograf Teodor Stefanović Valjevac. Na samoj ikoni se, pored imena autora i godine nastanka, pominje i Toma, koji je upisan kao priložnik. Pored ove ikone, još jedna ikona je takođe prenesena u Muzej eparhijskog dvora, a radi se o ikoni Svete Trojice sa Arhanđelom Mihailom, Svetim Savom i Jovanom Pretečom, koje je djelo Riste Nikolića, ikonopisca.[1]

Danas je crkva u određenoj mjeri promjenila svoj izgled. Stari ikonostas je zamjenjen novim. Sa starog ikonostasa sačuvano je osam ikona, od kojih se izdvajaju „Raspeće” i ovalna ikona „Bogorodičinog Pokrova”. Takođe, pominje se još jedan autor koji je radio na djelima unutar same crkve. To je Mihajlo Jeftić, koji je naslikao „Ubrus Hristov” iz „1819”. godine.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ševo 2002, str. 113.
  2. ^ Ševo 2002, str. 114.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ševo, Ljiljana (2002). Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hecegovini do 1878. godine. Banjaluka. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]