Kalcitonin

С Википедије, слободне енциклопедије
CALCA
Available structures
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Identifikatori
AlijasiCALCA
Spoljašnji IDOMIM: 114130 MGI: 2151253 HomoloGene: 88401 GeneCards: CALCA
Obrazac RNK izražavanja




More reference expression data
Ortolozi
VrsteČovekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNA)

NM_001033952
NM_001033953
NM_001741
NM_001378949
NM_001378950

NM_001033954
NM_007587
NM_001289444
NM_001305616

RefSeq (protein)

NP_001029125.1

Location (UCSC)n/aChr 7: 114.23 – 114.24 Mb
PubMed search[2][3]
Wikidata
View/Edit HumanView/Edit Mouse

Kalcitonin ili tirokalcitonin je linearni polipeptidni hormon sa 32 aminokiseline, koji se proizvodi u perafolikularnim ćelijama (C-ćelijama) štitaste žlezde i ima ulogu u regulaciji koncentracije kalcijuma u krvi.[4][5] Njegovim dejstvom se redukuje nivo krvnog kalcijuma (Ca2+), što je suprotno dejstvu paratiroidnog hormona (PTH).[6]

Kalcitonin je prisutan kod riba, reptila, ptica, i sisara. Njegov značaj kod ljudi nije poznat u meri u kojoj je to slučaj kod životinja, pošto njegovo dejstvo obično nije značajno za regulaciju normalne homeostaze kalcijuma.[5] On pripada familiji proteina sličnih kalcitoninu.

Građa i sinteza[уреди | уреди извор]

Kalcitonin su otkrili Kop i Kameron 1961. godine i najpre je nazvan tireokalcin. To je polipeptid sagrađen iz 32 aminokiseline, molekulske mase oko 5.000. Proizvodi se u štitastoj žlezdi, u specijalnom parafolikularnim ili C ćelijama. Najpre se sintetiše znatno veći molukul, prethodnik ovom hormonu ili prohormon molekulske mase oko 15.000 iz koga se daljom modifikacijom dobija kalcitonin.

Dejstvo[уреди | уреди извор]

  • Kalcitonin učestvuje u regulaciji koncentracije kalcijuma u krvi (uz parathormon i vitamin D). On sprečava resorpciju kalcijuma iz kostiju tako što inhibiše ćelije, osteoklaste, koje razgrađuju kosti i na taj način se smanjuje koncentracija kalcijuma u krvi. Ima suprotno dejstvo parathormonu.[6] Kosti su mahom sastavljene iz soli kalcijuma, u manjoj meri magnezijuma i fosfata, tako da se njihovom razgradnjom u krv oslobađaju pomenute supstance.[7]
  • Kalcitonin takođe u manjoj meri smanjuje respsorciju kalcijuma u bubrežnim tubulima i crevu.

Veći efekat se otvaruje kod dece, kada može izazvati brzo smanjenje koncentracije u krvi, dok je kod odraslih, sa sporijim metabolizmom kostiju dejstvo ovog hormona dosta slabo.

Mehanizam dejstva[уреди | уреди извор]

Kelcitonin je peptidni hormon i kao takav vezuje se za receptore na ćelijskoj membrani ciljnih ćelija (najviše ih ima u koštanom tkivu). Vezivanjem ovog hormona za receptore aktivira se enzim adenil ciklaza, koja iz ATP-a stvara cAMP. CAPM funkcioniše kao sekundarni (intracelularni) glasnik i prenosi informacije do jedra, gde se aktiviraju i inhibišu razni procesi transkripcije.[8]

Regulacija[уреди | уреди извор]

Hiperkalcemija (povećana koncentracija kalcijuma u krvi) stimuliše, a hipokalcemija (smanjena konc. kalcijuma u kevi) inhibiše sekreciju ovog hormona.

Poremećaji[уреди | уреди извор]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000030669 - Ensembl, May 2017
  2. ^ „Human PubMed Reference:”. National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine. 
  3. ^ „Mouse PubMed Reference:”. National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine. 
  4. ^ Costoff, A. „Sect. 5, Ch. 6: Anatomy, Structure, and Synthesis of Calcitonin (CT)”. Endocrinology: hormonal control of calcium and phosphate. Medical College of Georgia. Архивирано из оригинала 2008-09-05. г. Приступљено 2008-08-07. 
  5. ^ а б Costoff, A. „Sect. 5, Ch. 6: Biological Actions of CT”. Medical College of Georgia. Архивирано из оригинала 2008-07-05. г. Приступљено 2008-08-07. 
  6. ^ а б Boron WF, Boulpaep EL (2004). „Endocrine system chapter”. Medical Physiology: A Cellular And Molecular Approach. Elsevier/Saunders. ISBN 1-4160-2328-3. 
  7. ^ Koraćević D, Bjelaković G, Đorđević V (2006). Biohemija (3 изд.). Savremena administracija. ISBN 86-387-0622-7. 
  8. ^ Nicholson GC, Moseley JM, Sexton PM, et al. (1986). „Abundant calcitonin receptors in isolated rat osteoclasts. Biochemical and autoradiographic characterization”. J Clin Invest. 78 (2): 355—60. PMC 423551Слободан приступ. PMID 3016026. doi:10.1172/JCI112584. 

Literatura[уреди | уреди извор]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).