Trajno vegetativno stanje

Persistent vegetative state
Класификација и спољашњи ресурси
Специјалност	Neurology
МКБ-9-CM	780.03
Patient UK	Trajno vegetativno stanje
MeSH	D018458

Trajno vegetativno stanje je dugotrajno stanje poremećaja svijesti uz očuvanu budnost bez spoznaje o okolini. Nastaje kao posljedica silne disfunkcije moždanih hemisfera s poštedom diencefalona i moždanog debla uz očuvan autonomni sustav i očuvane motorne reflekse i ritam budnost– spavanje. Bolesnici mogu imati očuvane složene reflekse, koji uključuju pokrete očima, zijevanje, nevoljne pokrete na bolni podražaj, ali ne pokazuju nikakvu spoznaju o sebi odnosno o okolini. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike a počiva na trajanju takvog stanja. Prognoza je loša, a liječenje potporno. Prestanak aktivnog liječenja treba razmotriti u dogovoru s porodicom.

Za razliku od komatoznih bolesnika, bolesnici u vegetativnom stanju mogu otvoriti oči i imaju očuvan ciklus budnosti–sna, ali poput onih u komi, nemaju osjećaj spoznaje o okolini. Ovo stanje nastaje kad RF ostane funkcionalno očuvana ali je korteks teško oštećen. Funkcija hipotalamusa i moždanog debla dovoljna je za preživljavanje ako je prisutna pravilna medicinska njega.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Bolesnici ne pokazuju nikakve znakove spoznaje o sebi ili okolini te nisu u mogućnosti stupiti u interakciju s drugima. Ne postoje očuvani smisleni odgovori na vanjski podražaj kao što su razumijevanje govora i mimika.

Mogu se ispitati znakovi očuvane funkcije RF (npr. otvaranje očiju, povremeno buđenje s nepravilnim ciklusima budnost–spavanje) i moždanog debla (npr. reaktivne zjenice, okulocefalički refleksi). Također su prisutni složeniji refleksi moždanog debla koji uključuju zijevanje, žvakanje, gutanje i, rijetko, trbušno glasanje. Refleksi budnosti i preplašenosti mogu biti očuvani; npr. glasni zvukovi ili bljeskanje jakim svjetlom mogu izazvati otvaranje očiju. Oči mogu suziti. Spontani lutajući pokreti očima—obično spori i trajne brzine bez sakadičnih pokreta—mogu se nepravilno protumačiti kao voljno praćenje i mogu uznemiriti članove obitelji.

Udovi se mogu pomicati, ali prisutni su samo primitivni svrsishodni motorni odgovori (npr. hvatanje predmeta koji dotakne šaku). Bolni podražaj može izazvati dekortikacijski ili decerebracijski položaj ili samo polusvrsishodno odnosno odsutno izbjegavanje. Bolesnici su inkontinentni. Vlastiti refleksi te funkcija moždanih živaca je obično očuvana.

Dijagnoza se postavlja prema tipičnim simptomima i znakovima u okviru povrede SŽS–a. Slikovni prikaz mozga, EEG i somatosenzorni evocirani potencijali obično ne pomažu pri postavljanju dijagnoze.

Prognoza i liječenje

Oporavak iz vegetativnog stanja rijedak je nakon 3 mjeseca ako je oštećenje mozga netraumatsko ili nakon 12 mjeseci ako je oštećenje mozga traumatsko. U najboljem slučaju, oporavak uključuje umjerenu do jaku invalidnost. Rijetko, poboljšanje nastaje kasno; nakon 5 godina, oko 3% bolesnika može povratiti sposobnost komunikacije i razumijevanja, ali povratak u neovisnost kod svakodnevnog funkcioniranja još je rjeđi, a niti jedan bolesnik se još nije oporavio u potpunosti.

Mnogi bolesnici koji se nalaze u trajnom vegetativnom stanju umiru unutar 6 mjeseci od upale pluća, upale mokraćnih putova, općeg sistemskog zatajenja ili nagle smrti nepoznatog uzroka. Za ostale, očekivano vrijeme preživljenja je oko 2 do 5 godina, premda nekolicina bolesnika može živjeti nekoliko desetljeća.

Liječenjem se pokušavaju spriječiti sistemski poremećaji (npr. upala pluća, upala mokraćnih putova), osigurava se dobra prehrana, sprječava nastanak kožnih vrijedova (dekubitusa) i provodi fizikalna terapija kako bi se spriječio nastanak kontraktura. Bolesnici ne mogu osjetiti bol, ali mogu reagirati na bolni podražaj refleksnim motornim odgovorom. Odluke o podržavanju života mogu uključivati socijalnu službu, bolnička etička povjerenstva i česte razgovore s članovima obitelji. Održavanje života kod bolesnika u trajnom vegetativnom stanju za >6 mjeseci, osobito onih bez jasnih uputa o prekidanju potpore života (vidi str. 2768), dovodi do socijalnih i etičkih problema.

Literatura

• Sarà, M.; Sacco, S.; Cipolla, F.; Onorati, P.; Scoppetta, C; Albertini, G; Carolei, A (2007). „An unexpected recovery from permanent vegetative state”. Brain Injury. 21 (1): 101—103. PMID 17364525. doi:10.1080/02699050601151761. 
• Canavero S, et al. (2009). „Recovery of consciousness following bifocal extradural cortical stimulation in a permanently vegetative patient”. Journal of Neurology. 256 (5): 834—6. PMID 19252808. doi:10.1007/s00415-009-5019-4. 
• Canavero S (editor) (2009). Textbook of therapeutic cortical stimulation. New York: Nova Science. ISBN 9781606925379. CS1 одржавање: Текст вишка: списак аутора (веза)
• Canavero S, Massa-Micon B, Cauda F, Montanaro E (мај 2009). „Bifocal extradural cortical stimulation-induced recovery of consciousness in the permanent post-traumatic vegetative state”. J Neurol. 256 (5): 834—6. PMID 19252808. doi:10.1007/s00415-009-5019-4. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
• Connolly, Kate. Car crash victim trapped in a coma for 23 years was conscious, The Guardian, November 23, 2009.
• Machado, Calixto, et al. A Cuban Perspective on Management of Persistent Vegetative State. MEDICC Review 2012;14(1):44–48.

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).