Јаблановача
| Jablanovača | |
|---|---|
| |
| Growing on a poplar stump in Girona, Spain | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | C. aegerita
|
| Binomno ime | |
| Cyclocybe aegerita (V. Brig.) Vizzini 2014
| |
Jablanovača (Agrocybe aegerita) vrsta je jestive gljive koja je zastupljena na toplijim mjestima.[1]
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Klobuk je veličine 5-18 centimetara, kod mladih visoko i oblo ispupčen, kod starih sve spljošteni do plitko udubljen. Upadljivo suve i i vrlo tanke kožice, koja se većinom kod odraslih raspukne ili mrežasto nabora. Često sa mrljama boje rđe koje nastaju od ostrune sa drugih primjeraka ili trljanja od drvo.[1]
Listići[uredi | uredi izvor]
Listići ravno prirasli, sa zupcem ili malo silazno, ne gusti u dnu dosta deblji, nagrižene oštrice, široki 4-7 milimetara bjeli, svikasti, na kraju smeđi kao rđa duvan ili čokolada.[1]
Boja[uredi | uredi izvor]
Boja je boje rđe
Stručak[uredi | uredi izvor]
Stručak najdeblji iznad dna, ispod ponovo duži gotovo kao korjenast. Uzdužno grubo vlaknast i većinom isprugan. Bijel i kasnje odozgo nadolje sve smeđi, ponekad i malo maslinast. Pun i tvrd kao đon, rado se raspucava u trakama, vlaknima ili ljuskama Na presjeku pušta providan bezbojni sok. Dosta visoko nosi jedan uži, no deblji prsten.[1]
Meso[uredi | uredi izvor]
Meso dosta debelo, kompaktno i sočno, upadljivo bjelo u kontrastu sa smeđim listovima u donjoj polovini stručka žućkasto-smeđ. ukus prijatan, miris predivan, najpribližnije na mošt i liker istovremeno.[1]
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore pojedinačno od žutog do smeđeg izduženo.
Stanište[uredi | uredi izvor]
Rasprostranjene na na toplijim mjestima na panjevima, balvanima i živom drveću. U svim republikama ali ne u svakom kraju. Najviše u obalama Jadrana. Najčešće raste grmoliko sa po 3 do 15 primjeraka.[1]
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Među najkvalitetnim gljivama. Osobito ukusna na žaru ili kao ražnjić. Na žalost ne može se sušiti.[1]
