Jarkušta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jarkuštu izvodi folklorna i plesna skupina Karin iz Jerevana

Jarkušta (jerm. Յարխուշտա) jermenski je narodni i ratnički ples povezan sa visoravnima istorijske regije Sasun u Zapadnoj Jermeniji.[1][2][3] Jarkušta pripada široj skupini jermnskih „tapšućih plesova” (jerm. ծափ-պարեր).[4] Ples izvode muškarci, koji se u parovima suočavaju jedni s drugima. Ključni element plesa je kretanje naprijed, kada učesnici brzo prilaze jedni drugima i snažno tapšu u dlan ruke plesača u suprotnom redu.

Istorija i tradicija[uredi | uredi izvor]

Vjeruje se da jarkušta porijeklom vodi iz ranog srednjeg vijeka, jer se pominje u djelima Movsesa Horenacija, Favstosa Buzanda i Grigora Magistrosa.[5]

Jarkuštu su tradicionalno plesali jermenski vojnici prije borbi, dijelom zbog ritualne svrhe, a dijelom radi uklanjanja strahova i jačanja borbenog duha za efikasniju borbu prsa u prsa.[6]

Euforični efekat[uredi | uredi izvor]

Melodiju plesa sviraju namjerno vrlo glasno dvije zurne ili pke i jedan ili više dvoglavnih dhola, koji se udaraju drvenim čekićem ili palicom sa suprotnih strana od cilindra bubnja.

Dokazano je da kombinacja visokofrenfentnog tona aerofona i dubina i niskofrenfektni ton bas bubnjeva stvaraju kombinaciju zvukova sa širokom amplitudom od vrha do vrha koja je sposobna da plesača dovede u stanje euforičnog transa. Ovaj faktor pojačava efekat naleta adrenalina koji ples jarkušta obično proizvede.[7]

Savremeni preporod[uredi | uredi izvor]

U današnjoj Jermeniji, jarkušta je popularana u naseljima u kojima žive Jermeni preseljeni iz Sasuna, naročito u selima oko gradova Talin, Aparan i Aštarak.

Ples je popularizovao krajem tridesetih godina Srbuhi Lisicijan, koji je predavao na Jerevanskom plesnom koledžu.[3] Godine 1957, ples je podvrgnut daljem koreografskom usavršavanju od entuzijaste narodne kulture Varhrama Aristakesijana, a izvodila ga je folklorna grupa iz sela Ašnak.[8]

Ples je ponovo oživjela folklorna grupa Maratuk osamdesetih godina, a kasnije i folklorni ansambl Karin. Postoje pokušaji da se jarkušta uvede u nastavni program plesova i pjesama Jeremnske vojske.

Postoji nekoliko pjesama i primjeraka vizuelne umjetnosti koji se tiču jarkušte. Među njima je pjesma „Ples Sasuna” (jerm. «Սասունցիների պարը») Gevorga Emina iz 1975. godine[9] i igrani filmovi Muškarci (jerm. «Տղամարդիկ», 1972) i Jarkušta (jerm. «Յարխուշտա», 2004)[10] režisera Gagika Harutjunanjana.[1]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Երկու ֆիլմի պատմություն”. www.aravot.am (na jeziku: jermenski). Aravot. 10. 10. 2010. Pristupljeno 23. 1. 2020. „«Յարխուշտան» սասունցիների եւ մշեցիների մեջ տարածված ռազմական պարի անուն է: Գ. Հարությունյանի առաջին գեղարվեստական ֆիլմն է: 
  2. ^ Meliksetyan, Hasmik (16. 9. 2013). „Զինվորները սովորում են ազգային ռազմապարեր (ֆոտո, վիդեո)”. razm.info (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 23. 1. 2020. „«Յարխուշտա» ռազմական խաղ-պարը տարածված է եղել Սասունում: 
  3. ^ a b „Yarkhushta” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 23. 1. 2020. [mrtva veza]
  4. ^ Asribabayan, Yeva (oktobar 2012). „ՀԱՅԿԱԿԱՆ ՌԱԶՄԱԿԱՆ ՊԱՐԵՐ”. www.hayzinvor.am (na jeziku: jermenski). Armenian Ministry of Defense. Pristupljeno 23. 1. 2020. „ծափ-պարեր (Յարխուշտա, Ծափ-խաղ) 
  5. ^ „Հայաստանի Հանրապետության ոչ նյութական մշակութային արժեքների ցանկերի կազմման չափորոշիչները և ոչ նյութական մշակութային ժառանգության արժեքների ցանկը հաստատելու մասին” (PDF). gov.am (na jeziku: jermenski). Government of Armenia. mart 2010. str. 8—11. Arhivirano iz originala (PDF) 4. 1. 2015. g. 
  6. ^ Hovanessian, Diana Der (1996). The Circle Dancers (na jeziku: engleski). Sheep Meadow Press. ISBN 978-1-878818-55-3. Pristupljeno 23. 1. 2020. 
  7. ^ Petrosian, Irina; Underwood, David (2006). Armenian Food: Fact, Fiction & Folklore (na jeziku: engleski). Lulu.com. str. 19. ISBN 978-1-4116-9865-9. Pristupljeno 23. 1. 2020. 
  8. ^ Antranig Armenian Dance Ensemble - Reflections - 40th Anniversary Celebration & Performancee - Souvenir Program (na jeziku: engleski). Alice Tully hall, Lincoln Center. 2009. str. 46. Pristupljeno 23. 1. 2020. 
  9. ^ Golikov, German Aleksandrovič (1974). Himičeskaя kinetika i kataliz (na jeziku: ruski). B. i. Arhivirano iz originala 03. 11. 2020. g. Pristupljeno 23. 1. 2020. 
  10. ^ „Yarkhushta”. www.old.gaiff.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 21. 08. 2022. g. Pristupljeno 23. 1. 2020. 

Spoljašne veze[uredi | uredi izvor]