Aktej

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Aktej (grč. Ἀκταῖος) je bio prvi kralj Atike, prema Pausaniji. Veruje se da je bio o otac Aglaure, i zakoniti otac Aglaurinog budućeg muža Kekropa, prvog atinskog kralja.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Reljef unutar Pergamonskog žrtvenika koji prikazuje Ajanta kako ubija Akteja

Prema legendi je tvorac grada Akte (grč. Ἀκτή). Ne zna se gde se grad tačno nalazio, ali se po izvornom značenju reči akte (obala, rt) može zaključiti da je u pitanju neki priobalni grad, verovatno, na Atici. Veruje se da je on dao ime Atici, pre nego što je ime bilo promenjeno od strane Kekropa u Kekropija. Dok drugi smatraju da je Atika dobila ime po ćerci drugog atinskog kralja Kranaja- Atis.[2]

Isto ime Aktej se koristi i za supruga Kihrejeve kćeri Glauke koji je bio otac Telamona i deda jednog od najvećih grčkih vojskovođa Ajanta Salaminskog.[3]

U drugim delima[uredi | uredi izvor]

Prema delu "Biblioteka"- pseudo Apolodor, jednoj od najvrednijih skupina grčkih mitova, za prvog kralja Atike se smatra upravo Kekrop, koji je imao tri kćeri sa Aglaurom- Aglauru, Hersu i Pandrosu. Naime, ta veza između Kekropa, Aglaure i Akteja je izuzetno nejasna i nadasve komplikovana zbog niza isprepletanih priča koje s jedne strane jasno ukazuju da je Aglaura bila kći atičkog kralja Akteja i supruga atinskog kralja Kekropa, a sa druge strane govore o Aglauri, čiji koreni nisu najjasniji, ali za koju se zna da je bila udata za Kekropa, za koga se u tim mitovima tvrdi da je kralj Atike, zanemarujući postojanje Akteja.[4]

To jeste suština sukoba između Pausanijine zaostavštine i dela "Biblioteka".

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pausanija, i. 2. § 5
  2. ^ Šmic, Leonhard (1867), „Aktej”, Ur.: Smit, Viliam, Leksiokon grčke i rimske biografije i mitologije, 1, Boston, MA, str. 16, Arhivirano iz originala 27. 05. 2008. g., Pristupljeno 27. 03. 2016 
  3. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  4. ^ Pseudo-Apolodor, Biblioteka III. 14. 1