Ana Velika Komnin (ćerka cara Davida)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ana Velika Komnin (moderni grčki: Αννα Μεγαλη Κομνηνη, poznata i kao Ana Hatun, otomanski turski: انا فاتنة od 1447 - posle 1463. godine) bila je trapezuntska princeza i ćerka poslednjeg cara Trapezunta Davida II Velikog Komnina i njegove druge žene Helene Kantakuzin.

Postala je jedna od supruga osmanskog sultana Mehmeda II Osvajača.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Otac ju je ponudio za ženu sultanu Mehmedu II kada je zauzeo Carigrad 1453. godine, ali je on to odbio. Međutim, 1461. godine, nakon što je sultan Mehmed II osvojio Trapezunt, odlučio je da Anu doda svom haremu. Međutim, malo je verovatno da je do braka ikada došlo: već nekoliko generacija osmanska dinastija više nije rađala decu sa stranim plemkinjama, kako bi izbegla spoljno mešanje u nasleđe.[1]

Sultan Mehmed II je 1463. pogubio cara Davida, trojicu njegovih sinova i njegovog bratanca cara Aleksija V (sin Aleksandra Velikog Komnina i Marije Gatiluzijo, koja je kasnije postala supruga sultana Mehmeda II) pod optužbom da su komunicirali sa sultanovim neprijateljima Uzun Hasanom i njegovom ženom Despinom Hatun ( Davidova bratanica, ćerka cara Jovana IV Velikog Komnina). Ana je bila osumnjičena da je omogućila razmenu pisama, ali na kraju nije pretrpela nikakve posledice.[2]

Iste godine, međutim, sultan Mehmed II ju je udao za svog vezira, Zagan - pašu, koji je ranije bio oženjen njegovom sestrom Fatmom Hatun. Zauzvrat, sultan Mehmed II se oženio Hatidžom Hatun, jednom od Zaganovih ćerki od njegove prve žene, Siti Nefise Hatun.[3]

Anina sudbina nije sigurna. Prema nekim izvorima, Anu je ubio njen muž jer nije htela da se preobrati, dok se prema drugima ponovo udala za Elvanbejzade Sinan Bega nakon što je ostala udovica ili se razvela.[3]

Njen datum smrti je nepoznat, kao i mesto sahrane.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "The Rise of the Turks and the Ottoman Empire". 2012-06-28. Archived from the original on 2012-06-28. Retrieved 2022-12-19.
  2. ^ Mansel, Filip (2006). Konstantinopolj : grad svetske želje, 1453-1924. London: Džon Marej. ISBN 978-0-7195-6880-0. OCLC 829308020.
  3. ^ a b v Sakaoğlu, Necdet (2015). Bu mülkün kadın sultanları : valide sultanlar, hatunlar, hasekiler, kadinefendiler, sultanefendiler (1. Basım ed.). İstanbul. ISBN 978-605-171-079-2. OCLC 961810963.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Leslie P. Peirce (1993). The imperial harem : women and sovereignty in the Ottoman Empire. Oxford University Press. OCLC 27811454.
  • Yavuz Bahadıroğlu (2007). Resimli Osmanlı tarihi (in Turkish). Nesil yayınları. OCLC 235010971.