Artikulacija (lingvistika)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Artikulacija je jasno i razgovetno izgovaranje glasova i glasovnih sklopova (slogova i reči). Pokreti govornih organa (jezika, usana, glasnih žica) koji proizvode, uobličavaju i omogućavaju takav izgovor. U prenosnom smislu, razjašnjavanje, jasno uobličavanje i iskazivanje neke zamisli, hipoteze ili teorije.[1]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 71. ISBN 86-331-2075-5.