Bauhaus (muzička grupa)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bauhaus
Bauhaus na koncertu 2006.
Muzički rad
Aktivni period1978 - 1983.
1998.
2005 - 2008.
2019 - danas
Mesto osnivanjaVelika Britanija
Žanrpost-pank, gotik
Članovi
Sadašnji članoviPiter Marfi
Danijel Eš
Kevin Haskins
Dejvid Džej

Bauhaus je engleski rok, gotik, sastav koga su osnovali pevač Piter Marfi (engl. Peter Murphy), gitarista Danijel Eš (engl. Daniel Ash), bubnjar Kevin Haskins (engl. Kevin Haskinѕ) i basista Dejvid Džej (engl. David J) u Nortemptonu 1978. godine. Sastav je uzeo ime po nemačkoj umetničkoj školi Bauhaus, prvobitno su bili Bauhaus 1919, ali su ubrzo skratili naziv i odbacili godinu osnivanja škole. Sa svojom mračnom i depresivnom muzikom, pojavom i atmosferom se smatraju jednim od prvih sastava koji su postavili temelje muzičkog pravca gotika. Prvih godina se to zvala dark muzika. Bauhaus se razišao 1983. godine, a članovi sastava su se posvetili sopstvenim projektima u potrazi sa komercijalno isplativijim poslovima. Sastav se ponovo okupio 1998. radi ponovnog sviranja na turneji, a potom su se ponovo okupili 2005. godine u nameri da ovoga puta duže ostanu zajedno i da snime još jedan muzički album.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Denijel Eš, i njegov prijatelj Dejvid Haskins, i Haskinsov mlađi brat Kevin su svirali zajedno još od djetinjstva. Eš je u početku pokušao da ubijedi svog školskoga druga Pitera Marfija da bude u bendu, ali ništa nije bilo od toga. Prema Ešu: "Pit uopšte nije razmišljao o tome, nije mu bilo na umu kao takvom."[1] Jedan od dugovečnih od njih bio je bend pod nazivom Craze, koji je nastupio nekoliko puta u okolini Northamptona 1978. Međutim, Craze se brzo raspao, a Eš je još jednom pokušao da ubedi svog starog školskog druga Marfija da mu se pridruži, jednostavno zato što je Eš mislio da ima pravi izgled za bend.[2] Marfi, koji je radio u štampariji, odlučio je da pokuša, uprkos tome što nikada nije napisao nijedan tekst ili muziku. Tokom njihove prve probe, koautor je pesme "In the Flat Field".[3]

Ešov stari kolega iz benda Kevin Haskins pridružio se kao bubnjar. Eš je odlučio da ne pozove Dejvida Džeja, pokretača u njihovim prethodnim bendovima, jer je želeo bend koji može da kontroliše [4] Umjesto toga, Kris Barber je doveden da svira bas, a zajedno su četvorica muzičara osnovali bend S.R. Međutim, u roku od nekoliko nedjelja Eš je popustio i zamjenio Barbera Davidom Džejem, koji je predložio novo ime Bauhaus 1919. Dejvid Džej je već pristao da obiđe američke vazdušne baze sa drugim bendom, ali je odlučio da je pridruživanje grupi njegovih prijatelja „prava stvar za uraditi". Sa kompletnom postavom, bend je odsvirao svoju prvu svirku u pabu Kromvel u Velingborou na novogodišnje veče 1978.[5]

Bend je odabrao ime Bauhaus 1919, referencu na njemački umjetnički pokret 1920-ih,[6] zbog njegovih „stilskih implikacija i asocijacija“, prema Dejvidu Džeju.[7] Bend je takođe izabrao isti tip slova koji se koristio na zgradi Bauhaus koledža u Desauu u Njemačkoj, kao i amblem Bauhausa, koji je dizajnirao Oskar Šlemer. Saradnik Bauhausa Grejem Bentli rekao je da je grupa bila drugačija od bilo kog benda iz Northamptona tog vremena, od kojih je većina svirala pretežno obrade pjesama.[8] Bentli je snimio nastup grupe, koji je poslat nekoliko izdavačkih kuća, u nadi da će dobiti ugovor. Ovaj pristup je djelimično bio ometen i zbog toga što mnoge diskografske kuće u to vreme nisu imale video opremu, pa je grupa odlučila da snimi demo.[9]

Bela Lugosi's Dead i 4AD[uredi | uredi izvor]

Poslije samo šest nedjelja kao bend, Bauhaus je prvi put ušao u studio u Beck studiju u Velingborou da bi snimio demo.[10] Na probi za demo, bend je eksperimentisao sa ehom i kašnjenjem na bubnjevima. Jedna od pet numera snimljenih tokom sesije, "Bela Lugosi's Dead", duga više od devet minuta, objavljena je kao debitantski singl grupe u avgustu 1979. na Small Wander Records.[11] Bend je naveden jednostavno kao Bauhaus, a "1919" je izbačeno.[12][13]

"Bela Lugosi's Dead" je bio pod jakim uticajem interesovanja benda za rege i dab; gdje su bas i bubnjevi bili istaknuti. Bio je to prvi snimak benda koji su ikada napravili i završili u prvom kadru. To je takođe bio prvi put da je Marfi pjevao na studijskom mikrofonu.[14] Marfi je bio prehlađen kada je snimio pjesmu.[14] Udaranje bubnja Kevina Haskinsa je zasnovano na stilu bubnjanja Bosa Nova.[14] Denijel Eš je objasnio kako je početak pjesme počeo kada je razgovarao sa Dejvidom Džejom u vezi sa rifom koji je napravio: „Razgovarao sam sa Dejvidom jedne noći i rekao mu da imam ovaj rif, koristeći ove trik akorde koji su imali veoma zadivljujući kvalitet. On je rekao: „Tako je čudno da to kažeš jer imam ove tekstove o Beli Lugosiju, glumcu koji je igrao vampira.“ Dejvid Džej je dalje objasnio: „Bilo je sezona starih horor filmova na TV-u, a ja sam Danijelu govorio koliko ih volim. Onaj koji je bio prethodne noći bio je Drakula (1931). Govorio sam kako je Bela Lugosi bio suštinski Drakula, elegantan prikaz karaktera“. Eš je objasnio o akordima: „Moj rif ima ove mutantne akorde – to nisu čak ni molski akordi – ali su ukorijenjeni u staroj pjesmi Gerija Glitera, usporeni. Nisam to shvatio kada sam to radio.“[14] Eš je takođe objasnio kako je uspio da postigne eho efekte za pesmu: „...Dejvid je imao ovu staru HH eho jedinicu, koja bi ti se kvarila sve vreme. Priključili smo gitaru i mali bubanj na eho jedinicu i ja sam samo gurao HH pojačalo da pokrenem sve ove odjeke dok je pjesma prolazila.“[14] Dejvid je objasnio proces kako su snimili pjesmu: „Nismo zapravo pričali o tome šta radimo. Danijel je počeo da grebe po gitari, Kevin je pokrenuo svoj ritam i nastala je atmosfera. Ušao sam sa onim silaznim akordima, a Piter je samo šetao gore-dole, polako, kao velika mačka."[14]

Muzički stil[uredi | uredi izvor]

Tekstovi[uredi | uredi izvor]

U svom prvom albumu i singlovima, pjesme Bauhaus-a su se bavile tabu temama kao što su mučeništvo, paranoja, ludilo, opsesija i prostitucija. Na primjer, pjesma Stigmata Martyr govorila je o (prema Širliju) „osobi čija religiozna opsednutost Hristom poprima oblik fizičke manifestacije raspeća; tj. tragovi eksera na rukama: „U raspeću, ekstazi, laganju unakrsno proveren u agoniji, Stigmata neprekidno krvari, rupe u glavi, rukama, nogama i plaču za mnom." Kada je isporučio ove stihove, Piter je postao stigmata."[15] Marfi je takođe prokomentarisao pogrešna shvatanja teksta pjesme: " Mislim da ostali članovi benda nisu baš shvatili ono o čemu sam pisao, a kolektivna namjera je odjednom postala veoma antireligijska. A ta pjesma uopšte nije antireligijska. Poruka je, zaista, opasnosti od opsesije, od skoro psihosomatske indukcije tog mazohizma. Samo to može biti iluzija. I daleko je od značaja u pogledu stvarnog izvora poruke bilo kog religioznog Boga. Bog ne želi da budete u bolu i umrete Nije bilo antireligiozno. Nije bilo demonsko. Bilo je sve udovanje na manifestaciju. Da li je to zaista znak Svetog Duha ili je to jednostavno stanje opsesije? To je sve."[16] Druga pjesma, Dark Entries, priča priču o naslovnom junaku Dorijanu Greju iz romana Oskara Vajlda Slika Dorijana Greja, koji je Marfijev omiljeni roman.[17] Marfi objašnjava: "To je bila prva knjiga sa pravom suštinom koju sam izabrao za sebe. To je priča o velikom narcizmu i ezoteričnoj unutrašnjosti, i briljantno napisana. To je prozor u ovu ličnost, ovog Oskara Vajlda za kojeg sam čuo. Jezik je tako bogat. To je zaista priča o rok zvijezdi."[18] Pjesma A God In An Alcove govorila je o "priči o palom idolu."[19] Naslovna pjesma In The Flat Field je inspirisana "svakodnevnim životom u Northamptonu i želja da se pobjegne od tog 'ravnog' postojanja."[19]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Shirley 1994, str. 17.
  2. ^ Shirley 1994, str. 18.
  3. ^ Shirley 1994, str. 52.
  4. ^ Shirley 1994, str. 19.
  5. ^ Shirley 1994, str. 20.
  6. ^ „Bauhaus Biography”. Rolling Stone. Arhivirano iz originala 13. 1. 2018. g. Pristupljeno 28. 2. 2018. 
  7. ^ Shirley 1994, str. 21.
  8. ^ Shirley 1994, str. 22.
  9. ^ Shirley 1994, str. 23–24.
  10. ^ Shirley 1994, str. 25–26.
  11. ^ Petridis, Alexis (2011-06-13). „Bauhaus invent goth”. The Guardian (na jeziku: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 2023-02-12. 
  12. ^ Shirley 1994, str. 28–29.
  13. ^ Thompson 2002, str. 59.
  14. ^ a b v g d đ Hughes, Rob (2020-02-28). „Bauhaus on 'Bela Lugosi's Dead': "It was the 'Stairway To Heaven' of the 1980s". UNCUT (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-02-12. 
  15. ^ Reynolds 2005, str. 36.
  16. ^ Grow, Kory (2013-05-06). „Bauhaus' Peter Murphy: "Doctors Give Out Antidepressants Like Smarties or M&Ms Now". The Village Voice. Pristupljeno 2023-01-10. 
  17. ^ „Memories and Mesmerists - An Interview with Peter Murphy”. Echoes And Dust (na jeziku: engleski). 2018-07-30. Pristupljeno 2023-01-10. 
  18. ^ „Mojo Magazine - September 2010”. Mojo (202). septembar 2010. 
  19. ^ a b David J. Haskins (2014). Who Killed Mister Moonlight?: Bauhaus, Black Magick, and Benediction. Jawbone Press. ISBN 9781908279675. 

Literatura[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]