Međunarodni standardni serijski broj

С Википедије, слободне енциклопедије
ISSN kodiran u EAN-13 barkod sa varijantom sekvence 0 i izdanjem broj 5.

Internacionalni standardni serijski broj (engl. International Standard Serial Number, ISSN) je jedinstveni broj dug osam cifri koji se koristi za identifikaciju štampanih ili elektronskih periodičnih publikacija.[1] Žurnali objavljeni u oba medija mogu da imaju dva ISSN broja, print ISSN (p-ISSN) i elektronski ISSN (e-ISSN ili eISSN). ISSN sistem je zasnovan kao ISO internacionalni standard 1971. i objavljen je kao ISO 3297 1975. godine.[2] ISO podkomitet TC 46/SC 9 je odgovoran za standard.

Format koda[уреди | уреди извор]

Format ISSN koda je osmocifreni broj, podeljen crticom u dva četvorocifrena broja.[1] Zadnja cifra, koja može da bude 0–9 ili X, je cifra za proveru. Na primer ISSN žurnala Hearing Research je 0378-5955.

Da bi se izračunala cifra za proveru, koristi se sledeći algoritam:

Izračuna se suma prvih sedam cifri ISSN broja pomnoženih njihovom pozicijom u broju, brojeći sa desna, drugim rečima 8, 7, 6, 5, 4, 3, i 2:
.
Zatim se ona podeli po modulu sa 11 i utvrdi ostatak.
.
Ako nema ostatka cifra za proveru je 0, inače se ostatak oduzme od 11 da bi se dobila cifra za proveru:
Cifra za proveru je 5.
X velikim slovom u cifri za proveru označava 10.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б "What is an ISSN?". ISSN International Center.
  2. ^ ISSN International Center. (2008). "ISSN and ISO standards".