Bičevanje mora

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bičevanje mora po naređenju Kserksa I

Bičevanje mora jedna je anegdote o poznatim istorijskoj ličnosti Kserksu I, persijskom caru, za vreme Drugog grčko-persijskog rata (492—449. p. n. e.) koja se graniči sa fantastikom.[1]

Istorijski uslovi u kojima je nastala anegdota[uredi | uredi izvor]

Kserks I, persijski car, za vreme Drugog grčko-persijskog rata (492—449. p. n. e.) da bi mogao iz Male Azije doći do Grčke trebalo je preći Helespont (Dardanele). U tom cilju najboljim graditeljima mostova iz svih delova svog carstva Kserek je naredio da premoste Helespont pontonskim mostom, kako bi persijska vojska mogla preći na evropsku stranu moreuza.

Taman kad su graditelji premostili Helespont, uz pomoć 676 brodova poređanih jedan do drugog, velika oluja u moreuzu, pokidala je vezove između brodova i razbila ih u param parčad.

Sadržaj anegdote[uredi | uredi izvor]

Anegdota je nastala nakon što je uništen pontonski most izgrađen preko Helespont. Naime Kserks I, koji se smatrao svemoćnim, bio je toliko ljut, da je bes iskalio naredbom o bičevanju mora sa 300 udaraca bičem i okivanjem ukagijama kako bi se smirilo, i naredbom da se svi majstori koji su učestvovali u gradnji mosta pobiju.

Svi vojniici koji su bili angažovani u izvršenju naredbe dobili su zadatak da dok kažnjavaju more bičevanjem izgovaraju sledeće reči:


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Bogdan Sekendek. Priče o ljudima i događajima koji su menjali svet. Knjiga 1. Ratna lukavstva kroz istoriju. Zaslon, Šabac. 2003. str. 34.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]