Grecov spoj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grecov spoj u vidu jedne komponente sa četiri kraja za napon od 1000 V i struju od 4 A.

Grecov spoj, Grecov most ili diodni most je predstavlja povezivanje četiri (ili više kod višefaznih sistema) dioda ili tiristora u kolo na čijem se izlazu dobija napon istog polariteta bez obzira kakav je polaritet na ulazu. Grecov spoj se koristi za kod ispravljača za pretvaranje naizmenične struje u jednosmernu struju. Grecov spoj omogućava punotalasno ispravljanje naizmeničnog napona.

Grecov spoj je dobio ime po svom pronalazaču, fizičaru Leu Grecu.

Princip rada[uredi | uredi izvor]

Izvedba Grecovog spoja preko diskretnih komponenti. Srebrni prstenovi predstavljaju katode.

Prema konvecniji o toku struje koju je uveo još Bendžamin Frenklin i koju danas koristi većina inženjera, uzima se da struja kroz provodnik od pozitivnog ka negativnom polu. U stvarnosti, slobodni elektroni u provodniku se skoro uvek kreću od negativnog ka pozitivnom polu. Međutim, za većinu primera u elektrotehnici, potpuno je nevažan smer toka struje. Objašnjenje dole sledi Frenklinovu konvenciju.

Rad Grecovog mosta u pozitivnoj poluperiodi (levo) i negativnoj poluperiodi (desno)

U pozitivnoj poluperiodi, levi priključak mosta je na višem potencijalu od priključka na desnom kraju mosta, tj. napon (razlika potencijala) gledan od levog priključka ka desnom je pozitivan. Gornja leva dioda je direktno polarisana, pa provodi struju, dok je donja leva dioda inverzo polarisana, pa ne dozvoljava proticanje struje kroz nju. Gornja desna dioda je inverzno polarisana, pa ne dozvoljava elektronima prolaz kroz nju. Struja je prinuđena da teče iz priključka označenog sa „+“ i da se vrati u Grecov spoj kroz priključak označen sa „-“. Kako je donja leva dioda, inverno polarisana, jedini put za struju je kroz donju desnu diodu nazad u izvor.

U negativnoj poluperiodi, levi priljučak mosta je na nižem potencijalu od priključka na desnom kraju mosta, tj. napon gledan od levog priključka ka desnom je negativan. Sad je gornja desna dioda direktno polarisana, pa provodi struju, dok je donja desna dioda inverzo polarisana, pa ne dozvoljava proticanje struje kroz nju. Gornja leva dioda je inverzno polarisana, pa ne dozvoljava elektronima prolaz kroz nju. Struja je opet prinuđena da teče iz priključka označenog sa „+“ i da se vrati u Grecov spoj kroz priključak označen sa „-“. Kako sada je donja desna dioda inverno polarisana, jedini put za struju je kroz donju levu diodu nazad u izvor.

Struja u levoj strani mreže naizmenična, a u desnom ispravljena. U oba slučaja (u i pozitivnoj i u negativnoj poluperiodi), gornji priključak (označen sa +) ostaje na višem potencijalu, dok onaj donji (označen sa -) na nižem potencijalu. Ovo je tačno bez obzira da li je ulaz (levi) kraj naizmeničan ili jednosmeran, pa se ovo kolo ne koristi da se od naizmeničnog dobije jednosmerni napon, već da se uvede zaštita opreme od negativnog polariteta, npar kada se baterije postave naopačke ili se obrne smer priljučaka sa jednosmernog izvora.

Naizmeničan, polutalasno ispravljeni i punotalasno ispravljeni signali

Pre nego što su intregisana kola bila dostupna, Grecov spoj se pravio od zasebnih dioda. Od 1950ih, Grecov spoj je dostupan u manjim pojedinačnim kućištima sa četiri priključka za različite naponske i strujne nivoe.

Peglanje napona[uredi | uredi izvor]

Za mnoge primene je poželjna upotreba paralelnog vezanog kondenzatora, jer je izlazni napon, iako ispravljen i dalje pulsirajući.

Grecov most sa paralelno vezanim kondenzatorom.

Uloga kondenzatora je da smanji varijacije izlaznog napona. Jedno objašnjenje peglanja je da kondenzator za promenljivu struju predstavlja put manje impedanse, čime se smanjuje napon između dva kraja prijemnika, odnosno struja kroz njega. Drugo objašenje je da kondenzator služi da akumulira električnu energiju, koju oslobađa kada opadne napon na njegovima krajevima (a time i krajevima prijemnika, pošto je u pitanju paralelna veza). Oslobođena energija protiče kroz prijemnik, čime se nadoknađuje opadanje napona.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dokić, Branko L. (2007). Energetska elektronika - pretvarači i regulatori. Beograd/Banja Luka: Akademska misao/Elektrotehnički fakultet. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]