Energija u Ugandi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Spaljivanje obnovljivih izvora daje mnogo energije u Ugandi, iako vlada pokušava da postane energetski nezavisna. Iako je veliki deo hidroenergetskog potencijala zemlje neiskorišćen, odluka vlade da se ubrza stvaranje domaćeg naftnog kapaciteta zajedno sa otkrićem velikih naftnih rezervi drži obećanje značajne promene u statusu Ugande kao energetski uvoznici.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tokom 1980-ih, ugalj i drvo za ogrev zauzimaju više od 95% ukupnih energetskih potreba Ugande. To dodatno obezbedi 75% komercijalnih energetskih potreba, dok je 21% je obezbeđeno naftnim derivatima. Samo 3% od komercijalne energije je obezbedila struju na mreži. Napori da stanovništvo prisvoji energetski efikasnije peći je bio težak zadatak zbog otpora promenama. Različiti ratovi 1980-ih doveli je do uništenja provodnika i transformatora, mada Elektrodistribucija Ugande (UEB) uspeva da proširi vlast na nekoliko novih fabrika. Trenutno zemlju i dalje muče česte restrikcije koje traju više sati, posebno u ruralnim područjima.

Hidroelektrane[uredi | uredi izvor]

Hidroelektrana

Veći deo vetrova sa Belog Nila ima svoj put kroz zemlju, iako malo od hidroenergetskog potencijala zemlje je upregnut. Loše održavanje tokom politički nestabilnih 1980-ih dalje dovelo do pada proizvodnje na Owen Falls Dam (sada Nalubaale Power Station), na ušću Belog Nila, od 635,5 miliona kilovat-sati u 1986. na 609,9 miliona kilovat-sati u 1987, sa šest od deset generatora slomljenih do kraja 1988. godine.[1] 200 MV proširenje Nalubaale u 2000 podignuta je ukupna proizvodnja do 380 megavata, utvrđujući Ugandin status najvećeg proizvođača energije u istočnoj Africi.[2]

Nafta i prirodni gas[uredi | uredi izvor]

Nalubaale ETM 2001

Uganda je veoma osetljiva na šokove cena nafte, kao što uvozi gotovo sve njene 7.000 bbl / d (1.100 m3 / d) nafte (2004 figura) iz kenijske rafinerije u Mombasi, što zauzvrat uvozi sirove nafte iz inostranstva.[2] Godine 1995, vlade Kenije i Ugande pristaju da ispitaju mogućnost produženja Mombasa–Eldoret pipeline još za 320 km u Kampali. Prema rečima generalnog direktora u Keniji Pipeline Company, $ 97 miliona dolara gasovod bi obezbedio 1,2 miliona kubnih metara u prvoj godini rada.[3] Bio-koda program je realizovan u 2000, koji omogućava vlastima da odrede da li krajnji korisnik koristi zvanični uvoz naftnih derivata. Vlada je prijavila pad razvodnjenja i falsifikovane uzorke uzetih iz benzinskih stanica sa 20% u decembru 2000 na 1,5% u septembru 2001.

Do početka 2000-ih, Uganda je tražila domaće rezervi nafte, kao odgovor na rastuće cene nafte. U septembru 2002, Heritage Oil najavio je prvi istraživački bunar, u Bloku 3, koji se nalazi u dolini Semiliki u zapadnoj Ugandi, u nadi da će se potvrditi seizmičke studije koje pokazuju 1,2 milijardi barela (190,000,000 m3) nafte u basenu. U jun 2006, Hardman Resources iz Australije otkrili su naftni peska u Varanga 1 Varanga 2 i Mputa. Predsednik Yoweri Museveni je najavio da očekuje proizvodnju od 6.000 bbl / d (950 m3 / d) do 10.000 bbl / d (1.600 m3 / d) do 2009. On je dalje najavio da mini-rafinerija će biti podešena za proizvodnju dizel, kerozin i mazut.

Reference[uredi | uredi izvor]