Izoterma

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U fizici i tehnici izoterma je linija koja prikazuje promenu pritiska i zapremine pri stalnoj temperaturi (izotermički proces);.[1] u klimatologiji: linija na meteorološkoj karti koja vezuje mesta sa istim srednjim godišnjim ili mesečnim temperaturama.

Izoterma (grčki ισος - "isto", "jednako", i θερμη - "toplota") je izolinija temperature (crta iste temperature) ili crte koja na karti spajaju tačke jednakih vrednosti temperature (atmosfere, mora i drugog). Uticaj opadanja temperature vazduha s visinom uklanja se u višim predelima redukcijom temperature vazduha na morsku razdaljinu, pa se dobiju međusobno uporedivi podaci u širim razmerama (manji razmak između izotermi označava bržu promenu temperature između pojedinih područja), što se koristi u prognozi vremena.

Prvu kartu s ucrtanim izotermama objavio je A. Humboldt 1817. Koristi se u meteorologiji kako bi se na vremenskoj karti označila mesta u kojima vlada jednaka temperatura. Razmak između izotermi daje uvid obima i brzinu promena temperature u pojedinim područjima. Ovo merenje temperature je značajan podatak u prognozi vremena. Izoterme se koriste i u termodinamici.

Izotermski proces[uredi | uredi izvor]

Izotermski proces je termodinamički proces, promena stanja gasa tokom koje temperatura termodinamičkog sastava ostaje konstantna. Pri takvom procesu ukupna dovedena ili odvedena količina toplote se pretvara u mehanički rad bez promena unutrašnje energije.

Izoterma je kriva linija koja opisuje promene pritiska i volumena pri izotermnom procesu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Keenan, J. H. (1970). „Chapter 12: Heat-engine cycles”. Thermodynamics. Cambridge, Massachusetts: MIT Press.