I. V. Groman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

I. V. Groman bio je fotograf aktivan tokom 19. veka. Po nacionalnosti je najverovatnije bio Rus.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Transport ranjenika u zgradu Načelstva (Opštine) koja je tokom rata služila kao bolnica, u Jagodini, 1876. Fotografiju je načinio ruski dopisnik I. V. Groman.

Imenik „Ruski fotografi (1839–1930)” izveštava da je fotograf Ivan Vasiljevič (Johan Vilhelm) Groman bio vlasnik foto radionice u Nižnjem Novgorodu od 1870. do 1873. godine.[1]

I. V. Groman je nedovoljno poznata ličnost, a identifikovan je na osnovu štampanih podataka na opremi (kartonima) fotografija na kojima je pored teksta „VIDI SERBII“ (prizori iz Srbije) odštampano „I. V. Gromann“ i „rus. fot“. Pretpostavlja se da je kao fotograf pratio Černjajeva u Srpsko-turskom ratu 1876. godine. Na sačuvanim fotografija uglavnom se vide vojni bivaci, utvrđenja, oficiri i vojnici udaljenih od ratnih poprišta. Snimci su uglavnom statični, a najveća drama postignuta je na nekoliko slika sa ranjenicima, u previjalištima i crkvenoj porti (prepoznaje se porta Vaznesenske crkve u Beogradu).

Groman je prvi na teritoriji Srbije sistematski fotografisao Beograd – trgove i ulice, javne zgrade, bolnice, zatim okolinu Timoka i Morave i druga mesta i predele. Fotografije su izvrsno kadrirane, sa osećajem za klasičnu kompoziciju, tehnički su besprekorne, urađene u smeđem tonu, i vrlo dobro su očuvane s obzirom na vreme nastanka. Pored nesumnjive kulturno-istorijske vrednosti, ostaju dragocene za sam medij fotografije kao značajni primeri eksterijerne fotografije – gradskih veduta ili pejzaža – pa bi se u njima mogli tražiti i izvori mogućih uticaja na eksterijerna dela nekih kasnijih srpskih fotografa.

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

Zasluga za prvo ozbiljno vrednovanje opusa fotografa, ili trgovca, Gromana, i isticanje njegovog značaja za srpsku društvenu istoriju, istoriju arhitekture i srpsku fotografiju pripada dr. Divni Đurić-Zamolo. Kasnije su se njegovim delom bavili Branibor Debeljković, Milanka Todić, Marina Zeković i Želimir Novaković. Sačuvano je 140 fotografija na albuminskom papiru, veličine 22 h 16 cm, a nalaze se u zbirkama Muzeja grada Beograda i Vojnog muzeja u Beogradu.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Popov A. P. Rossiйskie fotografы (1839–1930): Slovarь-spravočnik. — Kolomna: Muzeй organičeskoй kulьturы, 2013. — T. 1. — S. 372.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Divna Đurić-Zamolo, „Sačuvani lik Beograda na fotografijama A. Jovanovića, I. Gromana i M. Jovanovića“, Godišnjak grada Beograda XIV, Beograd, 1967, 141-167;
  • Branibor Debeljković, Stara srpska fotografija, Beograd, 1977;
  • Želimir Novaković, „Izgledi Srbije“ I. V. Gromana, Gromanov album fotografija 1876–1878, kompakt-disk. Muzej grada Beograd, 2003, str. 4–16.
  • Goran Malić, Letopis srpske fotografije 1839-2008. Beograd : Fotogram, 2009.