Kenmu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kenmu (建武) je japanska era (nenko) prvog razdoblja Muromači perioda, poznatog još i kao period južnog i severnog dvora. Nastala je posle Šokjo i pre Rjakuo ere. Iako je ova era prihvaćena od strane oba dvora smatra se da je zvanično došla nakon Genko i pre Engen ere.

Vremenski je trajala od januara 1334. do avgusta 1338. na Severnom dvoru[1] tj. do februara 1336. na Južnom dvoru.[2] Vladajući carevi bili su Go-Daigo na jugu i Komjo na severu.[3]

Važniji događaji Kenmu ere[uredi | uredi izvor]

Carske prestonice tokom „Nanbokučo“ perioda. Vlast se delila na dva dvora: Severna prestonica bila je u Kjotu, a Južna u gradu Jošino.
  • 1333–1336. (Kenmu 1): Car Go-Daigo započeo je Kenmu obnovu kako bi povratio carsku moć naspram dominantnog Kamakura šogunata. Kratkotrajna restauracija bila je sprečena od strane Ašikage Takaudžija koji je u novom Muromači periodu iskoristio priliku i stvorio Ašikaga šogunat. Zbog ove neuspešne obnove vlast je podeljena na dva dvora, jedan na severu i jedan na jugu koji će svaki voditi svoj deo zemlje sve do 1392. godine kad ponovo dolazi do ujedinjenja.[4]
  • 1334. (Kenmu 1): Car Go-Daigo pokreće stvaranje knjige „Kenmu nenču gjodži“. U njenom tekstu opisane su ceremonije na dvoru, običaji i protokol ponašanja sa ljudima plemenitog roda.[5]
  • 25. oktobar 1334 (Kenmu 1, dvadesetsedmi dan devetog meseca): Car Go-Daigo odlazi u zvaničnu posetu Kamo hramu.[6] Posle njega nijedan car neće otići u posetu ovom hramu sve do 29. aprila 1863. (Era Bunkju 3, jedanaesti dan trećeg meseca), kada car Komei sa šogunom, daimjoima i dvorskim zvaničnicima naprave tu posetu skoro 230 nakon poslednje zvanične posete.[7]
  • 1336. (Kenmu 3): Nepoznati autor štampa hronike Kemu ere „Kenmu nenkan ki“. Tekst pruža važne informacije o zakonima, vladi, birokratiji, zemljištu i posedima koje je car dao plemićima i religioznim institucijama.[8]
  • 1336. (Kenmu 3): Ašikaga Takaudži proglasio je „Kenmu-šikimoku“, pravni kod sa 17 tačaka koji je ograničio ponašanje plemića.[9][10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nussbaum, Louis-Frédéric. (2005). "Kemmu" in Japan encyclopedia, p. 507; n.b., Louis-Frédéric is pseudonym of Louis-Frédéric Nussbaum, see Deutsche Nationalbibliothek Authority File Arhivirano 2012-05-24 na sajtu Archive.today.
  2. ^ Nussbaum, Louis-Frédéric. (2005). "Engen" in Japan encyclopedia, p. 178.
  3. ^ Titsingh, Isaac. (1834). Annales des empereurs du japon, pp. 286-292.
  4. ^ Nussbaum, Louis-Frédéric. (2005). "Kemmu no Chūkō" in Japan encyclopedia, p. 507.
  5. ^ Nussbaum, Louis-Frédéric. (2005). "Kemmu nenchū gyōji" in Japan encyclopedia, p. 507.
  6. ^ Ponsonby-Fane, p. 325.
  7. ^ Ponsonby-Fane, Richard. (1956). Kyoto: The Old Capital of Japan, 794–1869, p. 325.
  8. ^ Nussbaum, Louis-Frédéric. (2005). "Kemmu nenkan ki" in Japan encyclopedia, p. 507.
  9. ^ Nussbaum, Louis-Frédéric. (2005). "Kemmu-shikimoku" in Japan encyclopedia, p. 507.
  10. ^ Sansom, George (1961). A History of Japan, 1334–1615. Stanford University Press. str. 57. ISBN 0804705259. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Severna era
1334-1338.
Južna era
1333-1336.