Konvencija imenovanja (programiranje)
U programiranju, konvencija imenovanja je skup pravila za odabir redosleda znakova koji će se koristiti za identifikatore koji u izvornom kodu i dokumentaciji označavaju promenljive, tipove, funkcije i druge entitete.
Razlozi za korišćenje konvencije o imenovanju (za razliku od omogućavanja programerima da odaberu bilo koji niz znakova) su sledeći:
- Da bi se smanjio napor potreban za čitanje i razumevanje izvornog koda;[1]
- Da bi se prilikom revizije koda usredsredilo na važnija pitanja od prepirke oko sintakse i standarda imenovanja.
- Da bi se omogućilo da se alati za pregled kvaliteta koda fokusiraju uglavnom na značajna pitanja, a ne na sintaksu i stil.
Izbor konvencije imenovanja može biti izuzetno kontroverzan problem, jer svako svoju konvenciju smatra najboljom, a da su druge inferiornije. Kolokvijalno, ovo se kaže da je stvar dogme.[2] Mnoge kompanije su takođe uspostavile svoj skup konvencija.
Potencijalne koristi[uredi | uredi izvor]
Neke od potencijalnih koristi koje se mogu postići usvajanjem konvencije imenovanja uključuju sledeće:
- pružanje dodatnih informacija (tj. metapodataka) o korišćenju identifikatora;
- da pomogne u formalizaciji očekivanja i promoviše doslednost unutar razvojnog tima;
- omogućavanje upotrebe automatizovanog refaktoringa ili pretraživanja i zamene alata sa minimalnom šansom za grešku;
- povećanje jasnoće u slučajevima potencijalne nejasnoće;
- poboljšanje estetskog i profesionalnog izgleda proizvoda za rad (na primer, zabranom preterano dugačkih imena, komičnih ili „simpatičnih“ imena ili skraćenica);
- izbegavanje „sudara u imenovanju” koji mogu nastati kada se kombinuju radni proizvodi različitih organizacija;
- pružanje značajnih podataka koji će se koristiti prilikom prepuštanja projekata za koje je potrebno dostavljanje izvornog koda programa i relevantne dokumentacije;
- bolje razumevanje u slučaju ponovne upotrebe koda nakon dužeg vremenskog intervala.
Izazovi[uredi | uredi izvor]
Izbor konvencije imenovanja (i stepen njene primene) često je sporno pitanje, jer neki smatraju da su najbolje njihove konvencije, a da su druge inferiornije. Štaviše, čak i ako postoje poznate i dobro definisane konvencije o imenovanju, neke organizacije mogu se neuspešno pridržavati istih, što izaziva nedoslednost i konfuziju. Ovi izazovi mogu se pogoršati ako su pravila o konvenciji imenovanja interno nedosledna, proizvoljna, teško ih je zapamtiti ili ih na drugi način doživljavaju kao opterećenje, a ne kao nešto korisno.
Čitljivost[uredi | uredi izvor]
Dobro odabrani identifikatori znatno olakšavaju programerima i analitičarima da razumeju šta sistem radi i kako da poprave ili prošire izvorni kod.
Na primer, iako je izjava
a = b * c;
sintaksno tačna, njena svrha nije evidentna. Uporedite to sa:
nedeljna_plata = radni_sati * satnica;
što podrazumeva nameru i značenje izvornog koda, bar onima koji su upoznati sa kontekstom izjave.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Derek M. Jones "Operand names influence operator precedence decisions" An experiment investigating the effect of variable names on operator precedence selection
- ^ Raymond, Eric S. (1. 10. 2004). „religious issues”. The Jargon File (version 4.4.8 izd.). Pristupljeno 7. 11. 2011.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- American Name Society – promotes onomastics, the study of names and naming practices, both in the United States and abroad.
- coding-guidelines.com has a pdf that uses linguistics and psychology to attempt a cost/benefit analysis of identifier naming issues