Kratkotrajna memorija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kratkotrajna memorija se definiše kao memorija za informacije koje se trenutno drže u mislima i ima ograničeni kapacitet. Radna memorija je nešto širi termin za kratkotrajnu memoriju, jer pored privremenog skladištenja informacija uključuje i aktivnu manipulaciju sadržajem[1].

Termin kratkotrajna memorija se najčešće odnosi na verbalnu kratkotrajnu memoriju, mada postoje i drugi tipovi kratkotrajne memorije poput one koja se odnosi na vizuelno-prostorne informacije, ili numeričke vrednosti i operacije. Njenu neuralnu lokaciju predstavlja prefrontalni korteks.[2]

Verbalna kratkotrajna memorija se jednostavno testira pomoću testova u kojima se ispitanicima čita serija brojeva koju moraju da ponove posle kraćeg vremena. Miler je ovakvim testom pokazao da ljudi u proseku pamte sedam, plus ili minus dva broja[3]. Po njegovom shvatanju broj kao što je 1941 predstavlja jedno “parče” informacije (jer ovaj broj ima za nas konkretan istorijski smisao), dok bi broj 6714 predstavljao četiri “parčeta” informacije (jer za većinu nas ne predstavlja smislenu informaciju kao celina). Kasnija istraživanja pokazala su da je kapacitet verbalne kratkotrajne memorije ograničen ne samo smislom informacije, već i njenim fonološkim karakteristikama. Tako je teže upamtiti niz reči ukoliko one imaju puno samoglasnika: npr. binokular, amarkord, barakuda i sl., ili ukoliko su fonološki slične, npr: prst, krst, vrsta, kresta i sl[4].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ward, J. (2006). The Student's Guide to Cognitive Neurosciences (1st ed.). East Sussex: Psychology Press.
  2. ^ Dragan Marinković. Biološke osnove ponašanja. Izdavač: Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. 2017. ISBN 978-86-6203-098-6.
  3. ^ Miller, G. A. (1956). The magical number seven plus or minus two: some limits on our capacity for processing information. Psychol Rev, 63(2), 81-97.
  4. ^ Baddeley, A. D., Lewis, V., & Vallar, G. (1984). Exploring the articulatory loop. Quarterly Jpurnal of Experimental Psychology, 36, 233-252.

Literatura[uredi | uredi izvor]