Lazaričke pesme

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lazaričke pesme su vrsta obrednih lirskih narodnih pesmama. Lazaričkim pesmama se slavi dolazak proleća i buđenje života još od prastarih vremena, a ovaj običaj se kasnije ustalio na Lazarevu subotu. Grupa devojčica (lazarica) je išla od kuće do kuće, i pevala pesme za zdravlje, sreću i napredak domaćina.[1] Lazaričke pesme su se do danas očuvale u istočnoj Srbiji i naročito na Kosovu i šarplaninskim selima. [2]

Deca obučena u narodnu nošnju na praznik Lazareva subota

Tradicija[uredi | uredi izvor]

Lazaričke pesme, nekad vezane za prastare kultove u slavu proleća i buđenja života, hristijanizovane su i vezane za preduskršnji praznik Lazareva subota, što je doprinelo njihovom očuvanju. Glavnu temu pesma čini izražavanje dobrih želja za zdravlje, napredak domaćina i ukućana. Vremenom pesme su primile i šaljive elemente. [2]

„Koj Lazara dariva’:
Sve mu zdravo u kuću,
Krave mu se telile,
Ovce mu se jagnjile,
Kokoške mu nosile,
Pčele mu se rojile.”[3]

Pesme peva grupa devojaka, lazarica. One, lepo obučene i ukrašene peškirima, maramama, zelenilom, cvećem i vrbovim grančicama, obilaze kuće i obraćaju se svakom sa posebno namenjenom pesmom. Jedna devojčica se preoblačila u muškarca (Lazara).Grupu su činili Lazar, Lazarica, tri stežnika, koji nose stegove, i tri vojvode.[4] Lazarice su se oblačile u belo, što je značilo da se spremaju za udaju. Verovalo se da se devojka može udati samo ako tri puta ide u lazarice.

Za vreme lazaričkih dana kuće su detaljno čišćene, podovi su meteni sudovi prani, ložena nova vatra, čime su se otklanjali zli demoni i stvarani uslovi za obnavljanje života i plodnosti. Lazarice bi rano pre sunca običeno išle prvo na vodu, umile se i molile vodu da ponovo oživi:

„Mori vodo, studna vodo,
dosta bide studna voda.
Ajde većem zagrevaj se
zagrevaj se, zatopli se...“

Potom, idući od kuće do kuće, igrale su se i pevale pesme namenjene domaćinu i njegovim ukućanima i to svakom posebno. Pesmama se iskazivala želja za zdravljem, plodnošću, napretkom i blagostanjem. Momcima se želelo da nađu dobre devojke, odraslima da imaju puno dece, zdravlje i bogatstvo. Jedna devojka nosila je kotaricu okićenu cvećem u koju je stavljala darove koje je dobijala od domaćina: brašno, jaja, orahe, vunu. Devojke su to na kraju delile ili su pravile zajedničku gozbu sa željom da tako prizovu svadbeno veselje i ulazak u novu zajednicu.[5]

Primer[uredi | uredi izvor]

„Oj, Lazare, Lazare,
Naš prehrabri Jarile!
I premili Božole!
Ovde nama kazuju
Mlade deve velike
Za udaju prispele.
Belila je belila
Tanke bele darove
U Đurimske dvorove,
Te Đurđeve Jarilske.
Sam ju Đurđe video,
Sam Jarilo Đurime
I družinu viknuo:
„Hod’te, hod’te, družina!
Evo vama darova,
Svakom vama darova,
A menika devojka.“
Obrni se Lazare,
Naš premili Božole,
Pa se lepo pokloni,
Da te lepše darujem:
Lepim darom dukatom.”

Ova pesma je namenjena devojkama stasalim za udaju. Smeštena je u realistički okvir, tipičan za patrijarhalnu kulturu, a kao mladoželja se pojavljuje slovenski bog Jarilo, koji se slavio dva puta godišnje, u proleće i leto. Simbolički, ovo može predstavljati spajanje zemlje i Sunca, koje u proleće rezultuje buđenjem vegetacije i ponovnim započinjanjem ciklusa rađanja u prirodi. Jarilo je nakon dolaska hrišćanstva povezan sa svetim Đorđem.[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Obredne pesme”. opsteobrazovanje.in.rs. Pristupljeno 29. 9. 2020. 
  2. ^ a b Pešić, Radmila; Milošević-Đorđević, Nada (1997). Narodna književnost. Beograd: Trebnik. str. 130-131. ISBN 86-7216-007-X. 
  3. ^ „Narodne lirske pesme”. zelenaucionica.com. Pristupljeno 3. 10. 2020. 
  4. ^ a b „Obredne pesme”. narodnatradicija.wordpress.com. Pristupljeno 26. 9. 2020. 
  5. ^ Srpske narodne lirske pesme. Beograd: Kreativni centar. 2012. str. 181. ISBN 978-86-7781-899-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]