Mikrofilm

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mikrofilm

Mikrofilm je posebna vrsta filmske trake, a koja je namenjena za snimanje dokumenata.

Opis[uredi | uredi izvor]

Mikrofilm je crno-beli film niske osetljivosti, na ceuloidnoaj traci, koja je nosilac emulzije, a u kojoj se nalaze fino raspoređeni halogenidi srebra.[1] Mikrofilm, za razliku od običnog crno-belog filma, koji se koristi u klasičnoj fotografiji, ima izuzetno sitno zrno i veliki kontrast, koji omogućava snimanje dokumenata sa velikim umanjenjem, i do 50h. Mikrofilm je namenjen snimanju arhivske građe, naučne i tehničke dokumentacije, kao i poslovne dokumentacije. Površina Arhivskog prostora potrebanog za čuvanje mikrofilma je površine 3-5%, u odnosu na površinu arhivskog prostora potrebanog za čuvanje papirne dokumentacije.

Mikrooblici[uredi | uredi izvor]

Mikrofilm se proizvodi u zavisnosti od namene, u različitim dimenzijama i oblicima. Dimenzije mikrofilma su definisane svetskim standardima, a koji su ugrađeni u nacionalne standarde. Osnovni mikrooblici su:

Mikrofilmska rolna[uredi | uredi izvor]

Mikrofilmska rolna se proizvodi u dve širine: 16mm i 35mm, dužine 30 i 42m.

Mikrofiš[uredi | uredi izvor]

Mikrofiš je u obliku dopisne karte, i nejčešće je u upotrebi mikrofiš dimenzije 105 h 149 milimetara.

Snimanje[uredi | uredi izvor]

Za snimanje na mikrofilm koriste se kamere. Kamere mogu da budu: koračne kamere, koje snimaju jedan po jedan dokument;[2] protočne kamere, koje snimaju niz dokumenata, jedan za drugim, velikom brzinom;[3] i uređaji koji direktno iz digitalnih datoteka, prenose informacije u vidu slike dokumenta, na mikrofim.

Koračna kamera[uredi | uredi izvor]

Sam naziv kamere nas upućuje, da ona snima jedan po jedan dokument, snimak po snimak. Ova kamera se upotrebljava za snimanje arhivske građe, tehničkih crteža i planova formata papira većeg od A3, kao i knjiga. Ove kamere koriste filmove u rolni, širine 16mm i 35mm.

Protočna kamera[uredi | uredi izvor]

Ove kamere se koriste za snimanje poslovne dokumentacije, do A3 formata papira velikom brzinom. Sa dobro obučenim operaterom, ova kamera može da snimi i do 120 dokumenata u minutu. Još jedna karakteristika ovakvih kamera ja da mogu u isto vreme da snimaju obe strane dokumenta.

Uređaji za prenos digitalnih datoteka na mikrofilm[uredi | uredi izvor]

U upotrebi su dva osnovna tipa ovih uređaja. Prvi tip prenosi sadržaj digitalne datoteke u vidu pojedinačnih karaktera. Ovaj tip uređaja snima uglavnom na mikrofilm u formatu mikrofiša. Gustina zapisa je izuzetno velika, tako da jedan mikrofiš zamenjuje 254 stranice 132 kolonske štampe na linijskom ili matričnom štapaču. Drugi tip ovakvih uređaja, prenosi kompletnu sliku nekog dokumenta, koji je skeniran, ili je izvorno kreiran na računaru u bilo kojem softverskom alatu, na mikrofilm širine 16mm.

Pretraživanje[uredi | uredi izvor]

Prilikom snimanja mikrofilma od 16mm ili 35mm ispod snimaka dokumenta, kamera na film dodaje jedno malo pravougaono polje: BLIP, a koje nam služi za pretraživanje. Prilikom pretraživanja, u mikrofilmski čitač unosimo redni broj blipa, odnosno snmka koji želimo da pronađemo, i na ekranu čitača će se pojaviti snimak traženog dokumenta.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Letnja škola arhivistike 2-4 jun 2008. (zbornik radova) Arhiv Srbije
  2. ^ SRPS Z.E2.011
  3. ^ SRPS Z.E2.012