Ojlerovi i Tejt-Brajanovi uglovi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ojlerove uglove je prvi uveo Leonard Ojler (nem. Leonhard Euler), kako bi opisao rotaciju krutog tela oko nepokretne tačke[1]. Položaj tela pri ovoj rotaciji može se jednoznačno odrediti pomoću tri ugla. Svakoj rotaciji krutog tela odgovara rotacija trodimenzionog Euklidskog prostora, a svaka ovakva rotacija može se predstaviti kao kompozicija tri rotacije oko koordinatnih osa (elementarne rotacije).

Ojlerovi uglovi

Dakle, Ojlerovi uglovi su primer jedne uređene trojke među sobom nezavisnih parametara koji jednoznačno određuju ortogonalne transformacije Dekartovog koordinatnog sistema, naravno, uz podatak o vektoru translacije, koji može biti i nula-vektor. Tri nezavisna parametra, o kojima je reč, odgovaraju trima stepenima slobode kod obrtanja krutog tela oko nepomične tačke.

Sopstvena i svetska rotacija[uredi | uredi izvor]

Sopstvena rotacija[uredi | uredi izvor]

Sopstvena rotacija je elementarna rotacija koja se javlja u pravcima rotirajućeg koordinatnog sistema , koji menja svoju orijentaciju nakon svake elementarne rotacije. Pozicija pokretnih osa može biti dostignuta korišćenjem tri rotacije sa uglovima . Tako se sistem rotira dok je sistem fiksiran. Neka se na početku sistem poklapa sa sistemom i neka se rotacije vrše oko pokretnih osa sistema na sledeći način:

  • rotacija sistema oko -ose za ugao . -osa sada leži na liniji čvorova;
  • rotacija sistema sada oko rotirane -ose za ugao . -osa sada prelazi u svoju konačnu orijentaciju, a -osa ostaje linija čvorova;
  • rotacija sistema treći put oko nove Z-ose sa ugao .

Svetska rotacija[uredi | uredi izvor]

Svetska rotacija je elementarna rotacija koja se javlja u pravcima fiksiranog koordinatnog sistema . Neka se na početku sistemi i poklapaju, i neka se rotacije vrše oko fiksiranih osa sistema na sledeći način:

  • rotacija sistema oko -ose za ugao . -osa sada gradi ugao sa -osom;
  • rotacija sistema ponovo oko -ose za ugao . -osa sada gradi ugao sa -osom;
  • rotacija sistema treći put oko -ose za ugao .

Kompozicija sopstvenih rotacija, nazvana može biti predstavljena kao proizvod matrica . Uglove rotacija u sledećim izrazima označimo sa . Oni se odnose na uglove svake od ove tri rotacije redosledom kojim se primenjuju.

Proizvod sledeće tri matrice određuje jednu rotaciju koja odgovara kompoziciji tri elementarne rotacije:

Proizvod je dakle rotacija koja odgovara trima Ojlerovim uglovima.

Ojlerove teoreme[uredi | uredi izvor]

Prva Ojlerova teorema[uredi | uredi izvor]

Svako kretanje prostora koje fiksira proizvoljnu tačku je rotacija oko neke orijentisane prave koja sadrži za ugao .

Ova teorema tvrdi da je svako kretanje trodimenzionog prostora koje fiksira neku tačku rotacija oko neke prave za neki ugao. Specijalno, svako linearno kretanje, tj. ono koje fiksira koordinatni početak , je rotacija oko neke prave kroz tačku .

Preslikavanje = je kretanje koje fiksira koordinatni početak. Dakle, je kretanje koje fiksira , pa je ono linearno preslikavanje sa matricom za koju važi , . Za sopstvenu vrednost ( je odgovarajući sopstveni vektor) važi:

= = = =

Ako je sopstvena vrednost realna, ona je jer kretanje čuva dužinu vektora. Ako je kompleksna, njena kompleksna norma je jednaka 1, pa su i sopstvene vrednosti ( i su konjugovane kompleksne vrednosti). Matrica je formata 3x3, pa ima 3 sopstvene vrednosti od kojih je bar jedna realna. Kako je proizvod sopstvenih vrednosti determinanta matrice , tj. , postoje 3 slučaja:

  •  : preslikavanje je tada identitet;
  • :preslikavanje je rotacija za ugao oko sopstvenog vektora koji odgovara vrednosti
  • :preslikavanje je rotacija za ugao oko sopstvenog vektora koji odgovara vrednostima ;

U sva tri slučaja izometrija predstavlja rotaciju oko orijentisane prave čiji je vektor sopstveni vektor , za neki ugao .

Kada činjenice komponujemo sa translacijom, dobijamo dva efektivna načina da objekat dovedemo u proizvoljan položaj u prostoru, što ima ogromne primene, ne samo u računarskoj grafici, već i u industriji, robotici...

Druga Ojlerova teorema[uredi | uredi izvor]

Svako kretanje f prostora koje čuva koordinatni početak, može se predstaviti kao kompozicije tri sopstvene rotacije oko koordinatnih osa:

   

gde su tzv. Ojlerovi ili Tejt-Brajanovi uglovi.

Geometrijska interpretacija

Ojlerovi uglovi

Sa sistema jediničnih vektora ,, možemo preći na sistem jediničnih vektora , , posredstvom ove tri uzastopne rotacije:

  1. prvom rotacijom triedra ,, oko vektora za ugao , meren u smeru suprotnom od kretanja kazaljki na satu, posmatrano iz pravca i smera vektora , pri čemu ćemo dobiti sistem jediničnih vektora , , , takođe desne orijentacije;
  2. drugom rotacijom dobijenog triedra , , oko vektora za ugao meren u smeru suprotnom od kretanja kazaljki na satu, posmatrano iz pravca i smera vektora , pri čemu ćemo dobiti triedar jediničnih vektora , , , takođe desne orijentacije;
  3. trećom rotacijom dobijenog triedra , , oko vektora za ugao , meren u smeru suprotnom od kretanja kazaljki na satu, posmatrano iz pravca i smera vektora , pri čemu ćemo upravo dobiti sistem jediničnih vektora , , .

Kao što se vidi iz slike, sa označeni su respektivno ovi uglovi: =(, ), =(, ) i (, ) (u astronomiji se ti uglovi redom zovu precesija, čista rotacija i nutacija). Uglovi zovu se Ojlerovi uglovi i jednoznačno određuju transformaciju triedra , , na triedar , , , tj koordinatnog sistema Oxyz na koordinatni sistem , i obrnuto.

Ako tačka M ima u sistemu koordinate , a u sistemu koordinate tada u (1) odnosno (2) treba samo umesto vektora , , i , , staviti i . Ojlerovi uglovi su primer jedne trojke među sobom nezavisnih parametara koji jednoznačno određuju ortogonalne transformacije Dekartovih koordinatnih sistema, to su transformacije koje fiksiraju koordinatni početak. Tri nezavisna parametra, o kojima je reč, odgovaraju trima stepenima slobode kod obrtanja krutog tela oko nepomične tačke. Otuda i značaj Ojlerovih uglova u mehanici.

Tejt-Brajanovi uglovi[uredi | uredi izvor]

Uobičajeno je da se uglovi nazivaju Ojlerovi uglovi ako se vrši rotacija oko iste sopstvene ose dva puta, a Tejt-Brajanovi uglovi, ako su sopstvene rotacije oko različitih osa. Tejt-Brajnova konvencija je više od veka u upotrebi u aeronautici. Uglovi predstavljaju:

-ugao skretanja

-ugao propinjanja

Tejt-Brajanovi uglovi

-ugao valjanja

Tejt-Brajanovi uglovi predstavljaju jednu od konvencija Ojlerovih uglova.


Analitičko određivanje Tejt-Brajanovih uglova:

U praktičnim primenama se postavlja pitanje: kako za ortogonalnu matricu odrediti uglove gde je , a ?

Kolone , , matrice , su koordinate slika baznih vektora svetskog koordinatnog repera, pri kretanju . Te kolone su takođe i bazni vektori sopstvenog repera . Vidimo da je ugao između ose i projekcije vektora ose na ravan . Ta projekcija ima koordinate (, , 0), pa je

= .

Takođe je ugao između vektora ose i negativnog dela ose pa je zato

Da bismo odredili ugao , primetimo da je vektor ose (linije čvorova) jednak . Ugao je ugao između linije čvorova i vektora ose , pa je, koristeći prethodne formule

Poslednja jednakost važi zato što je treća koordinata vektorskog proizvoda . Sinus ugla dobijamo sličnim računom

Praktična primena[uredi | uredi izvor]

Žiroskop je uređaj, nalik čigri, koji koristi zakon o održanju momenta rotacije da bi registrovao promenu položaja objekta. Naime, žiroskop se montira unutar tri međusobno ugnježdena prstena koji nezavisno mogu da rotiraju. Kako god mi promenili položaj tog sistema žiroskop će se jednako vrteti, a prstenovi će menjati položaj i time meriti Ojlerove uglove.

Žiroskop

Kada se takav žiroskop postavi unutar letelice, pilot u svakom trenutku zna u kom se položaju nalazi avion. Žiroskopi se danas još koriste u robotici, sigurnosnim sistemima u automobilima, za bespilotne letelice, sisteme stabilizacije u fotoaparatima… Elektronske verzije žiroskopa su veličine nekoliko milimetara i možemo ih naći u mobilnim telefonima.

Ojlerovi uglovi se takođe koriste u mehanici leta artiljerijskih raketa, robotici.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Novi Commentarii academiae scientiarum Petropolitanae 20, (1776). str. 189–207 (E478) pdf

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • T. Šukilović, S. Vukmirović, Geometrija ѕa informatičare, Matematički fakultet. . Beograd. 2015. ISBN 978-86-7589-106-2. 
  • Z. P. Mamuzic, Deternimante vektori matrice analitička geometrija za studente tehničkih fakulteta, Beograd 1981.