Palata katalonske muzike

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Palata katalonske muzike

Palata katalonske muzike (cat. Palau de la música catalana) je koncertna dvorana u Barseloni. Dizajnirao ju je Ljuis Domenek i Muntaner (cat. Lluís Domènech i Montaner), katalonski arhitekta i predstavnik katalonskog modernizma. Izgradnja je trajala od 1905. do 1907. godine, a 1997. godine je upisana na Uniskov spisak Svetske baštine.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Palata je izgrađena je po narudžbini pevačkog društva Orfeó Català, koje su 1891. godine osnovali Ljuis Miljet (cat. Lluís Millet) i Amadeu Vives (cat. Amadeu Vives). Njena gradnja odobrena je 1904. godine, a kamen temeljac je postavljen na dan San Đordija, 23. aprila 1905. godine.

Inauguracija Palate bila je 9. februara 1908. godine[2], iako je počela sa radom još krajem prethodne, 1907. godine, dok je izgradnja još uvek trajala. Tokom godina, Palata je više puta rekontruisana i obnavljana.

Prve reforme o kojima postoji dokumentacija dogodile su se 1946. godine, kada je uvedeno grejanje. Sledeća se dogodila 1957. godine, tokom koje je izveden niz radova, koje je predvodio arhitekta Đordi Bonet (cat. Jordi Bonet), vezanih za akustičnu izolaciju, hlađenje, radove u predvorju, bar, sanitarije, rasvetu, prostoriju za probe, tepihe, trotoari, itd. Nakon toga, 1968. godine urađena je nova klimatizacija i obnovljene su skulpture na sceni. Posle 1971. godine uslediće još jedna faza renoviranja, nakon proglašenja Palate iste godine umetničkim i istorijskim spomenikom od nacionalnog interesa. Ovim radovima upravljali su arhitekte Đordi Vilardaga (cat. Jordi Vilardaga) i Đuan Basegoda i Nonelj (cat. Joan Bassegoda i Nonell). Tokom ove obnove, dogodile su se promene u Koncertnoj dvorani, gde su obnovljeni keramika, stakla, mozaici, skulpture, slike, štukature, itd. Tada su renovirani i fasada i krovovi.

Kako je zgrada imala veliki broj nedostataka u pogledu bezbednosti i akustike, ali i neudobnost za publiku, nepostojanje bare ni garderobe, mali broj svlačionica i loša pozicioniranost arhiva i biblioteke, došlo je do nove rekonstrukcije i projekta pod nazivom Isla del Palau (1982—1989). Ovaj projekat obuhvatio je smanjenje dužine crkve San Fransesk de Paula (cat. Sant Francesc de Paula), koja je bila pored Palate, kako bi bilo više prostora, ali i radove koji su imali za cilj modernizovanje zgrade. Obnovljena je metalna konstrukcija, obezbeđen je novi krov sa krovnim prozorima, popravljena je akustika, omogućen novi pristup prvom i drugom spratu, itd.

Sledeće renoviranje trajalo je od 1998. do 2004. godine. Jedan od ciljeva ovog renoviranja bio je da se dobije potpuna svetlost na levoj fasadi Palate. Godine 2000. crkva San Fransesk de Paula počela je da se ruši, a na tom mestu počinje da se gradi sala Petit Palau (cat. Petit Palau), za koju je 2001. postavljen kamen temeljac. Drugo proširenje Palate dogodilo se 2004. godine.

Poslednje restauracije i promene dogodile su se između 2005. i 2015. godine. Restauracija je uključila već postojeće elemente na fasadama, unutrašnju strukturu balkona na prvom spratu, itd. Takođe, izvršeni su i radovi koji su prilagodili prostor novom tehnologijama, kao i prilagođavanje zgrade Petit Palau standardima zaštite od požanja, sigurnosti i evakuacije u slučaju banredne situacije. Konačno, 2015. godine, obnovljena je stolarija i vitraži na fasadama ulica Amadeu Vivas i San Pere Mes Alt.[3]

Zgrada[uredi | uredi izvor]

Modernistička zgrada je strukturirana oko centralne metalne strukture, prekrivene staklom kroz koje prolazi prirodna svetlost što najvažnije delo Domeneka i Muntanera pretvara u kutiju čarobne muzike gde se kombinuju sve primenjene umetnosti: skulptura, mozaik, vitraž. Kako bi svi mogli da uživaju u ovom remek-delu, Palata organizuje vođene ture tokom kojih se može razgledati ovaj modernistički dragulj.

Važan aspekt Palate katalonske muzike je sav dekorativni i ukrasni rad, pažljivo umetnut u arhitekturu pomoću raznih tehnika, tako da izgleda kao da se radi o koži. Ukrasne radove pratio je i sam Montaner, a u projektu izgradnje Palate učestvovali su neki od najboljih umetnika modernizma.

Palata katalonske muzike sastoji se iz predvorja, Koncertne dvorane, Petit Palau, Probna Sala društva Orfeó Català, i Sale Ljuis Miljet.

Koncertna dvorana[uredi | uredi izvor]

Koncertna dvorana, jedna od najlepših na svetu, domaćin je već više od sto godina, kako svetskim, tako i domaćim premijerama simfonijske i horske muzike u zemlji. Prostorija je ispunjena prirodnom svetlošću, a centralni deo ispunjen je svetlarnikom koji predstavlja sunce. Mistična i paradoksalna dvorana prepuna je likova poput muza koje okružuju pozornicu i prirodnih motiva kao što su cveće, palme i voće.

Petit Palau[uredi | uredi izvor]

Moderna dvorana još je jedno od mesta gde se odvija muzički život ove ustanove. Izgrađena je 2004. godine, a idealna je za kamernu muziku ili koncerte malog obima, i nudi odličnu akustiku i visokotehnološku audio-vizuelnu opremu.

Probna sala muzičkog društva Orfeó Català[uredi | uredi izvor]

Poslednji dragulj Palate katalonske muzike je sala za probe društva Orfeó Català. Ovo je udoban i intiman prostor za koncerte malog formata, razgovore, prezentacije, i naravno za probe ovog muzičkog društva.

Sala Ljuis Miljet[uredi | uredi izvor]

Sala Ljuis Miljet nalazi se na prvom spratu, ispred Koncertne dvorane i predstavlja mesto susreta ili čekaonicu, a posvećena je Ljuisu Miljetu, muzičaru i osnivaču društva Orfeó Català. Hala je dvoetažna, sa velikim vitražima ukrašenim cvetnim dizajnom, što daje izuzetan efekat. Još je izuzetnije balkon koji se može videti kroz ove prozore, s dvostrukom kolonadom ukrašenom prepoznatljivim bojama i ukrasima.

Predvorje[uredi | uredi izvor]

Predvorje Palate može da primi veliki broj ljudi, i kada se održavaju predstave, ali i kada se korisni kao restoran ili kafeterija. Široki lukovi izgrađeni su od opeke i zelene i cvetne keramike koji ovom prostoru daju izvanredan izgled.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Música, image/svg+xmlPalau de la Música CatalanaC/ Palau de la; 4-608003BarcelonaBarcelonaEspanya93 295 72 00. „Palau de la Música Catalana”. Palau de la Música Catalana (na jeziku: katalonski). Pristupljeno 9. 06. 2019. 
  2. ^ „Palau de la Música Catalana”. L@ B@rC€lOn@ MoDeRnIsT@ (na jeziku: španski). 22. 04. 2009. Pristupljeno 9. 06. 2019. 
  3. ^ Música, image/svg+xmlPalau de la Música CatalanaC/ Palau de la; 4-608003BarcelonaBarcelonaEspaña93 295 72 00. „La construcción del Palau de la Música y su preservación. 110 años de historia (1908—2018)”. CEDOC (na jeziku: španski). Pristupljeno 9. 06. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]