Palatografija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Shema jezika i nepca u usnoj duplji.

Palatografija je eksperimentalna tehnika u artikulacionoj fonetici. Cilj palatografije je da se utvrdi tačan položaj jezika u odnosu na nepce prilikom izgovaranja nepčanih suglasnika. Ova metoda koristi se pre svega u terenskom radu na opisu manje poznatih jezika. Rezultati palatografije koriste se u Međunarodnoj fonetskoj transkripciji (IPA).

Opis metode[uredi | uredi izvor]

  • Farbanje jezika crnom bojom
  • Ogledalce pod uglom od 45 stepeni
  • Fotografija otisnutog dela
  • Ovako dobijen otisak nepca naziva se palatogram.
  • Slika jezika naziva se lingvogram.
Nepčani glasovi u srpskom jeziku
Đ, Ž, J, Lj, Nj, Ć, Č, Dž, Š,

Elektropalatografija[uredi | uredi izvor]

Elektropalatografija - lažno nepce sa senzorima.

Elektropalatografija je vid palatografije u kojoj se koristi lažno (prostetičko) nepce sa senzorima. Postupak teče tako što se prati kontakt jezik-nepce u kontinuiranom govoru. Elektropalatogram je niz slika. Koristi se softverska analiza kako bi se dobili rezultati.[1]

Ograničenja metode[uredi | uredi izvor]

  • Izolovan glas
  • Sporost
  • Mogu se proučavati samo nepčani glasovi

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]