Palatografija
Palatografija je eksperimentalna tehnika u artikulacionoj fonetici. Cilj palatografije je da se utvrdi tačan položaj jezika u odnosu na nepce prilikom izgovaranja nepčanih suglasnika. Ova metoda koristi se pre svega u terenskom radu na opisu manje poznatih jezika. Rezultati palatografije koriste se u Međunarodnoj fonetskoj transkripciji (IPA).
Opis metode[uredi | uredi izvor]
- Farbanje jezika crnom bojom
- Ogledalce pod uglom od 45 stepeni
- Fotografija otisnutog dela
- Ovako dobijen otisak nepca naziva se palatogram.
- Slika jezika naziva se lingvogram.
Nepčani glasovi u srpskom jeziku |
---|
Đ, Ž, J, Lj, Nj, Ć, Č, Dž, Š, |
Elektropalatografija[uredi | uredi izvor]
Elektropalatografija je vid palatografije u kojoj se koristi lažno (prostetičko) nepce sa senzorima. Postupak teče tako što se prati kontakt jezik-nepce u kontinuiranom govoru. Elektropalatogram je niz slika. Koristi se softverska analiza kako bi se dobili rezultati.[1]
Ograničenja metode[uredi | uredi izvor]
- Izolovan glas
- Sporost
- Mogu se proučavati samo nepčani glasovi
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dejvid Kristal, Kembrička enciklopedija jezika
- Anderson, Victoria B. 2008. Static palatography for language fieldwork. Language Documentation &. Conservation. 2 (1): 1—27 http://hdl.handle.net/10125/1808. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć). http://hdl.handle.net/10125/1808