Pogrešna analogija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pogrešna analogija je logička greška koja nastaje kada se kao podrška određenom argumentu koristi analogija, poređenje objekata ili ideja sa sličnim osobinama, ali gde ta analogija zapravo ne podržava zaključak argumenta, jer postoje značajne razlike koje nisu uvažene. Nekada se razlike namerno zanemare ukoliko je to u korist onoga ko pravi grešku. Ponekad osoba koja zasniva svoj zaključak na analogiji ne zna za te razlike ili smatra da su one nebitne.

Analogije i metafore mogu biti veoma korisne prilikom objašnjavanja mnogih pojava i često igraju važnu ulogu u učenju. Međutim, zbog rasprostranjenosti pogrešnih analogija one su mnogo manje korisne prilikom stvaranja argumenta.

Jedan od najpoznatijih primera ove logičke greške je analogija časovničara, jedan od glavnih argumenara kreacionizma. Analogiju je prvi izneo Vilijam Pejli kao argumet za tvrdnju postojanja Boga. Pejli je ovako formulisao analogiju:

  • Premisa 1: Svemir je kompleksan kao časovnik.
  • Premisa 2: Časovnik mora imati časovničara koji ga je napravio.
  • Zaključak: Pošto je svemir kao časovnik, mora imati časovničara koji ga je napravio.

Pejli je svoj argument bazirao na premisi da je sve u univerzumu savršeno, a mi znamo da nije. Ljudsko oko ima slepu tačku, kao jedan od bezbroj primera, što ne bi moglo da postoji ako je sve savršeno kao u časovniku.

Primeri[uredi | uredi izvor]

  • Životinje u glavi imaju sedam prozora: dve nozdrve, dve oka, dva uha i usta... Iz ovoga, a i iz mnogih drugih sličnosti u prirodi zaključujemo da mora biti sedam planeta.

Argument koji je izneo italijanski astronom Frančesko Sici u 17. veku.

  • Ako želimo da budemo jaki kao konj, moramo da se hranimo kao konj.

Argument koji je izneo Miroljub Petrović. Zanemaruju se sve razlike u organizmu konja i čoveka u korist analogije.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stojadinović, Predrag (2014). 50 Logičkih grešaka za koje treba da znate. Smederevo: Heliks. str. 64—65. ISBN 978-86-86059-45-1.