Porođaj u vanbolničkim uslovima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Porođaj u vanbolničkim uslovima jedna je od medicinskih procedura u urgentoj medicini na terenu, u okviru koje lekar kod porodilje mora da proceni da li je u pitanju započeti porođaj koji se mora hitno završiti jer ne postoji dovoljno vremena da se porodilja transportuje do adekvatne stacionarne ustanove. Odluku lekar donosi na osnovu podataka dobijenih anamnezom od porodilje, fizičkim i akušerskim pregledom.[1]

Porođaj na terenu predstavlja hitan poziv prvog reda hitnosti. Može se desiti slučajno, bilo gde, na putu do bolnice ili u kući. Vanbolničku porođaj je praksa nejednako zastupljena u svetu, jer se npr. u Holandiji više od 30% žena porađa kod kuće u prisustvu babice. Sve lošija socio-ekonomska situacija u mnogim zemljama sveta, nedostupnost zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, nedovoljna obrazovanost i zdravstvena prosvećenost neki su od razloga zbog kojih se u budućnosti očekuje porast broja vanbolničkih porođaja. Pravno gledano, iako je broj žena opredeljenih za porođaj van bolnice i dalje značajno manji od onih koje se žele poroditi u bolnici, pitanje slobode izbora i uskraćivanje tog izbora, ključni je aspekt o kome medicinska etika ponekad nema jasan stav.[2][3]

Indikacije[uredi | uredi izvor]

Porođaj u terenskim uslovima opravdan je samo kada se:[1]

  • rađanje novorođenčeta očekuje u narednih 5 minuta,
  • kada je bolnica nedostupna (u vanrednim uslovima)
  • kada ne postoji mogućnost pravovremenog transporta u bolnicu.

Porođaj u terenskim uslovima nije opravdan, a porodilja se transportuje u adekvatnu akušersku ustanovu:

  • ukoliko se normalan porođaj ne očekuje u narednih 20 minuta (tj ako je razmak između trudova duži od 5 minuta, jer se smatra da ima dovoljno vremena da se porodilja transportuje u bolnicu)
  • kada se radi o porođaju visokog rizika kao što su: prevremeni porođaj, karlična prezentacija ploda i zelena mekonijalna plodova voda.

Znaci koji ukazuju na mogući porođaj u vanbolničkim uslovima[uredi | uredi izvor]

Znaci koji ukazuju na mogućnost porođaja na terenu su:[1]

Jačina i karakter kontrakcija

Kontrakcije koje se javljaju na više od dva minuta i traju do 60 sekundi, kao i osećaj nagona na veliku nuždu ili osećaj konstantnog pritiska nananže koji trudnica ne može kontrolisati – ukazuju da je porođaj u toku.

Pucanje vodenjaka i oticanje plodove vode
Vreme prskanja vodenjaka
Boja i miris plodove vode

Zelena mekonijska plodova voda je upozoravajući znak da se mora što pre obaviti transport u adekvatnu bolnicu ili ako situacija nalaže, porođaj se mora obaviti u terenskim uslovima.

Pojava krvarenja

Pojava krvave sluzi je znak skorog porođaja. Jače krvarenje zahteva poseban pristup jer ukazuje na mogućnost placente previje ili abrupcije placente

Vidi se ili palpira prednjačeći deo ploda

Osnovna načela[uredi | uredi izvor]

  • Tokom porođaja u vanbolničkim uslovima, mora se primeniti princip asepse i antisepse u najvećoj mogućoj meri koji se može ostvariti u datim uslovima na terenu
  • Komplet za porođaj i oprema (aspirator, set za reanimaciju novorođenčeta, portabilna boca sa kiseonikom) pre početka porođaja moraju da budu na dohvat ruke medicinskom licu, koje započinje porođaj.[1]

Specifičnosti[uredi | uredi izvor]

Porođaj ploda sa mekonijalnom plodovom vodom zateva poseban tretman. Čim se porodi glavica, pre rađanja ramena, kateterom se vrši aspiriraja usta i nosa ploda. Isti postupak ponovlja se nakon porođaja, pre prvog udisaja novorođenčeta.

Gusta mekonijalna plodova voda kod deprimiranog ploda zahteva endotrahealnu intubaciju i aspiraciju.

Porođaj blizanaca, zahteva da se posle rađanja prvog, odmah podvezuje i preseca pupčanik u cilju prevencije iskrvarenja drugog blizanca. Ako se drugi blizanac ne rodi u roku od 10 minuta, porodilja se sa prvim blizancem i placentom mora u najkraćem vremenu transportovati u adekvatnu bolnicu.

Neposredno po porođaju mora se zabeležiti vreme porođaja i izvršiti ocena vitalnosti ploda po Apgaru (disanje, srčana akcija, mišićni tonus, refleksi i boja kože – ocene su 0, 1, 2 po svakom parametru). Apgar skor u prvoj i petoj minuti nakon porođaja upisuje se u medicinsku dokumentaciju majke.

Priprema za porođaj na terenu[uredi | uredi izvor]

Priprema za porođaj na terenu obuhvataju sledeći skup mera i postupaka:[1]

  • U zavisnosti od temperature u sobi ili sanitetskom vozilu, obezbediti da se prostorija po mogućnosti zagreje kako bi se stvorila adekvatna temperatura za porođaj.
  • Ako se porođaj obavlja na javnom mestu, lekar mora osigurati privatnost porodilji.
  • Pre porođaja porodilja se postavlja da leži na leđima sa razmaknutim nogama, savijenim u kolenima i oslonjenim stopalima na podlogu.
  • Ako se porođaj obavlja u sanitetskom vozilu, porodilja se postavlja na nosila tako da nogama bude okrenuta ka prednjem delu vozila (tako se dobija više prostora za obavljanje porođaja).
  • Ispod karlice porodilje postavlja se jastuče i čista kompresa kako bi karlica za 5-10 cm bila podignuta (takav položaj olakšava rađanje ramena).
  • Pre porođaja plasirati intravensku kanilu minimalne veličine 18 G, infuzioni sistem i infuzioni rastvor 0,9% NaCl od 500 ml sa protokom 20 kapi u minutu.
  • Pre porođaja mora se pripremiti sterilan set za porođaj, aspirator sa najmanjim promerom aspiracionog kateter, portabilna boca sa kiseonikom i maskom za kiseonik poluotvorenog tipa, sterilne gumene rukavice.
  • Pre porođaja takođe se mora pripremiti set za reanimaciju novorođenčeta (samošireći reanimacioni balon sa maskom, endotrahealni tubus i laringoskop).
  • Porodilji se ukratko mora objasniti da treba da sarađuje, da diše na usta a da prilikom početka kontrakcije duboko udahne, napne se i dugo, koliko može da izdrži i vrši napinjanje kao prilikom vršenja velike nužde.
  • Pre porošaja urinarnim kateterom na kojem je postavljena urinarna kesa, poželjno je isprazniti mokraćnu bešiku.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Grupa autora, Nacionalni vodič dobre kliničke praks: Urgentna stanja u ginekologiji i akušerstvu, Ministarstvo zdravlja Srbije, Beograd.
  2. ^ Anđelić S, Šijački A, Vasović V, Jovanović DP, Emiš-Vandlik N, Bogunović S. Porođaj van bolnice. Naučni časopis urgentne medicine - Halo 194. 2015; 21(2):111-121.
  3. ^ Branko Nedić, Milan Mitrović, Nebojša Cero, Jovo Komazec, Milenko Kolarski, Vanbolničko porodilište U 21. veku - DA ili NE? XXVII Timočki medicinski dani - Zaječar, 22-24. maj 2008.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]