Samokov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Samokov iz perioda XVIII veka. Pronađen na području Crne Trave. Pripada Narodnom muzeju u Leskovcu.

Samokov je u tursko vreme bio topionica rude. Pošto su Turci uglavnom površinski eksploatisali gvozdenu rudu, to su je topili u pećima, koristeći ćumur, a one su bile u blizini reka, zbog potrebe hlađenja gvožđa. Danas u dolinama mnogih naših reka postoje toponimi, pa i naselja sa nazivom Samokov, Samokovište, koja označavaju mesta gde se topila ruda i kovalo gvožđe. Ta mesta su kao tragove topljenja sačuvala zguru ili šljaku.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Feliks Kanic: Srbija, zemlja i stanovništvo od rimskog doba do kraja XIX veka,
  • Rista T. Nikolić: Vlasina i Krajište, Antropogeografska ispitivanja, Naselja srpskih zemalja, knj. XVIII, Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1912.
  • Jovan F. Trifunovski: O ranijem rudarskom centru Grdeličke klisure, Geografski horizont, 8/4, Zagreb, 1962.
  • Jovan F. Trifunovski: Grdelička klisura, antropogeografska rasprava, Narodni muzej, Leskovac, 1964.
  • Grupa autora: Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, knjiga peta, Matica srpska - Matica hrvatska, Novi Sad - Zagreb, 1973, 627,
  • Aleksandar Stojanovski: Vranjski kadiluk u XVI veku, Narodni muzej u Vranju, 1985.