Saruman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Saruman
Ilustracija Džona Houa
Osnovne informacije
Druga imenaKurunir, Kurumo
Datum rođenja?
Datum smrti3019. godine Trećeg razdoblja
Godineu Srednjoj zemlji bio oko 2000 godina
Podaci o liku
VrstaMaja
Rodmuški
Specijalnostčarobnjak
Podaci o kreaciji
Prvo prik.Družina prstena (1954)
Poslednje prik.Nezavršene priče (1980)
IzmislioDž. R. R. Tolkin
TumačKristofer Li

Saruman je lik iz romana o Srednjoj zemlji Dž. R. R. Tolkina. Kao sekundarni antagonista pojavljuje se u trilogiji Gospodar prstenova, a spominje se i u Silmarilionu i Nezavršenim pričama.

Biografija lika[uredi | uredi izvor]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Saruman je bio jedan od Majara, božanskih bića koja su zajedno sa Valarima živeli na kontinentu Aman, odvojenim od Srednje zemlje. Kada je Sauronova senka ponovo počela da jača, oko 1000. godine Trećeg doba, Valari su odlučili da pošalju svoje izaslanike (Istare) koji bi mu se suprotstavili. Valar Aule je izabrao Maju Kuruma za svog izaslanika. Kurumo je prvi stigao u Srednju zemlju. Uzeo je oblik starijeg čoveka otmenog držanja i prijatnog glasa, obučenog u belo. Imao je crnu kosu, koja mu je kasnije posedela. Kuruma su smatrali starešinom Istara, a on je zaista bio najstariji i najmoćniji među njima.

Period pre Belog saveta[uredi | uredi izvor]

Posle Kuruma su stigli ostali Istari, a poslednji je bio Olorin. Vilenjak Kirdan mu je darovao Prsten Vatre, Narju, što je izazvalo Kurumovu ljubomoru i netrpeljivost prema Olorinu, koji je kasnije nazvan Gandalf.

Kurumo je zajedno sa još dvojicom Istara, nazvanih i Plavi čarobnjaci, otišao na istok po svom dolasku. Kasnije se vratio na zapad i najviše se kretao među Ljudima u Gondoru. Oni su mu dali ime Saruman Beli. Vilenjaci su ga, pak, nazivali Kurunir, što znači Vešt Čovek, jer je on imao veliko umeće u svim veštinama, posebno u kovačkom zanatu. Sarumanu je čuvar prestola Gondora, Beren, dao ključeve kule Ortank i dozvolio mu da živi u Izengardu.

Beli savet[uredi | uredi izvor]

Beli savet je osnovan 2463. godine Trećeg razdoblja[1] i okupljao je Sauronove neprijetalje. Naime, Sauron je ponovo ojačao i bilo je neophodno da postoji organizacija koja će mu pružiti otpor. Za starešinu Saveta izabran je Saruman, iako je Galadrijela želela da to bude Gandalf.

Tokom sledećih vekova, Saruman je počeo da traži Sauronov Jedinstveni Prsten, nadajući se da će moći da njegovu moć iskoristi za sebe. On je tada postao izdajnik Saveta i iznosio im je lažne podatke. Opirao se Gandalfovom predlogu da se napadne Dol Guldur, Sauronova tvrđava, 2851. godine[1]. On je mislio da će se, ako Sauron ojača, Prsten sam ukazati, a on će moći da ga prigrabi. Međutim, do 2941.[1] godine više nije mogao da se protivi Gandalfu da ne bi ispao sumnjiv i dogovoren je napad na Dol Guldur. Sauron je to već bio predvideo i povukao se u Mordor gde je nastavio da jača.

Sarumanova netrpeljivost prema Gandalfu je rasla i on mu se podsmevao zbog ljubavi prema Hobitima. Ipak, kako ga se potajno plašio, proučavao je svaki njegov korak i neko vreme sam posećivao Okrug, zemlju Hobita. Ubrzo je počeo da koristi duvan koji je tamo rastao. Gandalf je bio naslutio njegovo izdajstvo i tajno mu je to stavljao do znanja.

Rat za Prsten[uredi | uredi izvor]

Saruman je 3000.[1] godine upotrebio Palantir Ortanka i bio uhvaćen u Sauronovu zamku. On je tada postao njegov sluga. Nadenuo je sebi ime Saruman Mnogobrojni, zbog svog širokog znanja i magijskog umeća. Takođe je promenio svoje odelo i nosio novo koje je pri svakom pokretu menjalo boju.

Sedamnaest godina kasnije Gandalf je otkrio da se Jedinstveni Prsten nalazi kod Hobita Froda Baginsa. Saruman je saznao za Gandalfovo otkriće i pozvao ga u Ortank. Tu mu je saopštio vesti koje je saznao preko palantira, zahtevajući da mu se pridruži i kaže mu lokaciju Prstena. Kada je Gandalf odbio, Saruman ga je zatvorio na vrhu kule, odakle ga je spasao orao Gvaihir dva meseca kasnije.

U međuvremenu, Saruman je stvorio Juruk-Haije, mutantsku rasu Orka i Ljudi. Oni su postali njegova vojska. Poslao ih je da ukradu Prsten od Družine Prstena, koja je krenula u Mordor da ga uništi, ali oni to nisu uspeli da učine.

Saruman je uspostavio vlast nad kraljem Rohana, Teodenom, preko svog sluge Grime Crvjezika. Počeo je da napada Rohan. Gandalf, koji je u Moriji poginuo, a zatim se uzdigao kao Gandalf Beli, oslobodio je Teodena Sarumanovog uticaja i organizovo borbu protiv njega. Vojska Juruk-Haija je poražena.

Izengard su ubrzo napali Enti, koji su rušili sve pred sobom. Saruman je ostao zarobljen u kuli Ortank, jer su Enti okupirali čitav Izengard, ali nisu mogli da uđu u kulu.

Nakon Sauronovog pada[uredi | uredi izvor]

Saruman je ubedio Ente da ga puste iz Ortanka. Napustio je Izengard zajedno sa Crvjezikom i zaputio se put Okruga. Usput je sreo Gandalfa, Hobite i Vilenjake koji su se zaputili svojim domovima nakon pobede nad Sauronom. Saruman je stigao u Okrug pre njih i tamo uspostavio neku vrstu vladavine, dovevši Ljude koji su počeli da seku drveće.

Kada su u Okrug stigli Frodo, Semvajs, Merjadok i Peregrin, Hobiti koji su odigrali ključnu ulogu u Sauronovom padu, organizovan je boj Hobita i Ljudi, koji su proterani. Frodo je dozvolio Sarumanu da ode nepovređen. Međutim, Sarumana je usput napao sluga Crvjezik i presekao mu vrat zato što ga je tretirao kao običnog psa. Sarumanovo telo je prekrila izmaglica i odnela ga, tako poslednji put otkrivajući njegovu pravu, majarsku prirodu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Tolkin, Džon Ronald Ruel (2004) [1955]. Gospodar prstenova: Povratak kralja — Dodatak B. Zoran Stanojević (prevodilac). Novi Sad: Stilos Art. ISBN 978-86-7473-368-4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]