Siva sluz

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Siva sluz (engl. Grey goo) je hipotetički scenario kraja sveta koji uključuje molekularnu nanotehnologiju, u kome bi nekontrolisani samoreplicirajući roboti konzumirali svu materiju na Zemlji gradeći sve više i više svojih primeraka. Ovaj scenario je poznat kao ekofagija (izjedanje životne sredine).

Izraz siva sluz se obično koristi u kontektstu naučne fantastike. U najgorim mogućim scenarijima (koji zahteva mašine sposobne za svemirske letove), ne bi samo Zemljina materija bila konzumirana i pretvorena u sluz (ovde sluz označava ogromnu masu replicirajućih nanorobota bez velike strukture, koja može ali i ne mora da zaista bude u vidu sluzi), već bi se katastrofa širila i na druge planete. Katastrofa bi mogla da bude uzrokovana namernim pravljenjem i puštanjem nanorobota programiranih da konzumiraju svu moguću materiju (naprava sudnjeg dana), ili slučajnom mutacijom u samoreplicirajućim nanomašinama koje su namenjene za druge svrhe, ali dizajnirane da deluju u prirodnom okruženju.

Makroskopske samoreplicirajuće mašine je prvi opisao matematičar Džon fon Nojman, i ponekad se nazivaju fon Nojmanovim mašinama.

Izraz siva sluz je skovao pionir nanotehnologije, Erik Dreksler 1986, u kljizi Mašine stvaranja (Engines of Creation).[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Joseph, Lawrence E. (2007). Apocalypse 2012. New York: Broadway. str. 6—. ISBN 978-0767924481. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Dalja literatura[uredi | uredi izvor]

  • Joseph, Lawrence E. (2007). Apocalypse 2012. New York: Broadway. str. 6—. ISBN 978-0767924481. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]