Simulacija mreže

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U istraživanju komunikacije i računarske mreže, simulacija mreže je tehnika u kojoj programski modeli oponašaju mreže ili izračunavaju interakcije između različitih mrežnih entiteta (hosts/rutera, itd) koristeći matematičke formule, ili stvarnim snimanjem i reprodukcijom zapažanja iz proizvodne mreže. Ponašanje mreže i raznih aplikacija i usluga njihovo podržavanje onda može se posmatrati u test laboratoriji; različiti atributi okruženja se takođe mogu modifikovati na kontrolisani način da procene kako bi se mreža ponašala pod različitim uslovima. 

Simulator mreže[uredi | uredi izvor]

Simulator mreže je softver koji predviđa ponašanje računarske mreže. Od kad je komunikaciona mreža postala previše kompleksna za tradicionalne analitičke metode da pruže tačno razumevanje ponašanja sistema mreže, simulatori se koriste. U simulatorima, računarske mreže se obično modeliraju sa uređajima, linkovima, aplikacijama itd i performans se analizira. Simulatori obično dolaze sa podrškom za najpopularnije tehnologije i mreže danas u upotrebi. 

Simulacije[uredi | uredi izvor]

Mnogi komercijalni simulatori su GKI, dok neki simulatori mreže su IKL. Model mreže/opisana konfiguracija stanja mreže (čvorovi, ruteri, prekidači, linkovi) i događaji (prenos podataka, paket grešaka itd.). Važan izlaz simulacije su trejs fajlovi. Trejs fajlovi log svaki paket, svaki događaj koji se desio u simulaciji i koristi se za analizu. Simulatori mreže mogu takođe da obezbede druge alatke da olakšaju vizuelnu analizu trendova i potencijalnih žarišta.

Većina mrežnih simulatora koristi simulacije diskretnih događaja, u kojima se čuva spisak nerešenih "događaja", a ti događaji su obrađeni, sa nekim događajima izazvanim budućim događajima -kao što je slučaj dolaska paketa u jednom čvoru započinjanjem događaja za dolazak tog paketa na jedan nizvodno čvor. 

Simulacija mreže je veoma složen zadatak. Na primer, ako je zagušenje visoko, onda procena prosečne zauzetosti je izazov zbog visoke varijanse. Da bi se procenila verovatnoća bufera u mreži, vreme potrebno za tačan odgovor može biti izuzetno dugo. Specijalizovane tehnike kao što su "kontrole varijacija " i "značaj uzorkovanja" razvijene su na brzini simulacije. [1][2]

Emulacija mreže[uredi | uredi izvor]

Mreža emulatora omogućava korisnicima da uvedu stvarne uređaje i aplikacije u test mreže (simuliranje) koja menja pakete protoka na takav način da oponaša ponašanje mreže uživo. Uživo saobraćaj može da prođe kroz simulator i biti pod uticajem objekata u simulaciji. 

Tipična metodologija je da pravi paketi iz žive aplikacije stignu do emulacije servera gde se simulira virtuelna mreža. Pravi paket biva modulisan u simulaciji paketa. Simulacija paketa biva demodulisana u realni paket nakon doživljavanja efekta gubitka, greške, kašnjenja., podrhtavanja, itd, u prenošenju ovih efekata mreže u realni paket. Tako je kao-ako je pravi paket tekao kroz realnu mrežu, ali u stvarnosti je tekao kroz simuliranu mrežu. 

Emulacija se široko koristi u fazi projektovanja za potvrđivanje komunikacione mreže pri primeni.

Primeri simulatora mreže[uredi | uredi izvor]

Postoje i slobodni/otvoreni kod i vlasnički simulatori mreže na raspolaganju. Primeri simulatora/emulatora mreže uključuju: 

  • nc (otvoren kod)
  • OPENET (vlasnički softver)
  • NetSim (vlasnički softver)

Koristi mrežnih simulatora[uredi | uredi izvor]

Simulatori mreže obezbeđuju isplativi metod za:

  • Dizajn procene mreže za preduzeće/centar podataka/senzor mreže itd.
  • Procenu uticaja za modifikaciju/dopunu postojeće mreže
  • Protokol mreže R & D
  •  Aplikacije odbrane i mrežno-centrično ratovanje

Postoji širok spektar mrežnih simulatora, počevši od vrlo jednostavnih do veoma složenih. Minimalno, simulator mreže mora omogućiti korisniku

  1. Model topologije mreže navodeći čvorove na mreži i veze između tih čvorova
  2. Model protoka aplikacije (saobraćaj) između čvorova 
  3. Pružanje mere performansa mreže kao izlaz
  4. Vizuelizacija protoka paketa
  5. Prijavljivanje za paket/događaja za analize vežbe dole/otklanjanje grešaka 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Asmussen, Søren, Glynn, Peter W., 2007.
  2. ^ Banks, Carson, Nelson Nicol.