Tarim (reka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tarim
Opšte informacije
Dužina2.030 kilometar km
Vodotok
UšćeTarimska kotlina
Geografske karakteristike
Država/eKina
PritokeAksu River, Yarkand River, Konqi He, Hotan River, Muzat River
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Tarim reka je glavna reka Tarimskog basena, pustinjskog regiona centralne Azije i predstavlja najdužu reku u kineskoj regiji Sinkjang.[1]

Reka Tarim

Hidrografija[uredi | uredi izvor]

Reka Tarim i većina njenih pritoka potiču iz Karakoruma i planine Kuenluen. Tarim nastaje na ušću reka Kašgar i Jarkand. Nakon 370 km u reku se ulivaju Asku i Hotan. Reka Asku je glavna pritoka reke Tarim i predstavlja njen jedini stalni vodotok. Tarim se jedno vreme ulivao u jezero Lop Nur, na istoku pokrajne Sinkjang. Sredinom 20. veka dolazi do izgradnje velikog broja akumulacionih jezera i sistema za navodnjavanje koje su preusmerile tok reke prema poljima, zato usled velikog isparavanja krajem 20. veka dolazi do presušivanja donjeg toka reke, a jezero Lop Nur je postalo isušen bazen soli.

Značenje reči Tarim je nestabilna peščana obala, takav vodotok je karakterističan i za druge reke u području pustinje Takla Makan.[1]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Ukupna dužina reke Tarim je 2030 km, s obzirom da Tarim često menja svoj kanal, dužina reke se često menja tokom godina.[1] Ona je plitka, nepogodna za plovidbu. Područje sliva reke Tarim je oko 557000 km². Značajan deo kursa Tarima je neoblikovan, bez jasnog definisanja korita.[1]

Donji tarimski basen je sušno polje sastavljeno od aluvijalnih i jezerskih sedimenata. Bazen je najsuša regija Evroazije. Pretežni deo se nalazi u pustinji Takla Makan, čija peščana površina prelazi 270000 km².[1] Pored toga, postoji nekoliko relativno malih masiva peska sa površinama od 780 do 4400 km². Peščane dine su preovladavajući reljef.[1]

Padavine u slivu reke Tarim su izuzetno retke, a u nekim godinama ne postoje. U pustinji Takla Makan i u slivu Lop Nur, prosečna godišnja količina padavina je oko 12 milimetara.[1]

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Biljna vegetacija zastupljena je duž rečnog korita i njenih pritoka. Na obodima reke raste žbunje i stabla pelina, a uz rečno korito šume topola i makija.

Reka Tarim je bogata ribom, a životinjski život na reci i okolnoj pustinji je raznolik. Dolina Tarima je stanište za mnoge ptice selice.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kineski narod je prvobitno smatrao da je Tarim gornji tok Žute reke, ali u vreme bivše dinastije Han, bilo je poznato da se ona uliva u Lop Nur.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž Tarim River (na jeziku: engleski). Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 8. 4. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hedin, Sven (1925): My Life as an Explorer. First published Boni & Liveright, New York.Republished: National Geographic Adventure Classics. Washington, D.C. 2003.
  • Hill, John E. 2004. The Peoples of the West from the Weilüe 魏略 by Yu Huan 魚豢: A Third Century Chinese Account Composed between 239 and 265 CE. Draft annotated English translation.
  • Stein, Aurel M. 1907. Ancient Khotan: Detailed report of archaeological explorations in Chinese Turkestan, 2 vols. Clarendon Press. Oxford.
  • Stein, Aurel M. 1921. Serindia: Detailed report of explorations in Central Asia and westernmost China, 5 vols. London & Oxford. Clarendon Press. Reprint: Delhi. Motilal Banarsidass. 1980.