Telegrafski taster

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Morzeov telegrafski taster (PTT muzej u Beogradu)
Telegrafski taster braće Rajt
Običan telegrafski taster, američki vojni model J38 iz vremena Drugog svetskog rata

Telegrafski taster je opšti naziv za bilo koji prekidački uređaj koji se prvenstveno koristi za odašiljanje Morzeovog koda. Slični tasteri se koriste za sve vidove ručne telegrafije kao što su električna telegrafija ili radiotelegrafija.

Tipovi tastera[uredi | uredi izvor]

Od njihovog nastanka, dizajn telegrafskih tastera se razvio, tako da sad postoji više tipova tastera.

Obični tasteri[uredi | uredi izvor]

Običan taster je uobičajen tip tastera koji se može videti u mnogim filmovima. Radi se o jednostavnoj polugi koja sa jedne strane odozgo ima dugme, a odozdo ima kontakt, a sa druge strane ima oprugu koja dugme drži izdignuto iznad kontakta. Kad se dugme pritisne i kontakt se spoji, zatvara se kolo koje omogućava protok struje. Tradicionalno, američki tasteri su imali dugmad sa ravnom gornjom stranom i uske poluge (često zakrivljene), dok su britanski tasteri imali loptastu dugmad i deblje poluge. Ovo je verovatno prosto pitanje kulture i treninga, ali korisnicima svakog od tipova se drugi tip obično nimalo ne sviđa. Obični tasteri se prave u brojnim varijacijama već preko 150 godina u raznim zemljama. Postoje zajednice strastvenih kolekcionara. Obični tasteri koje su koristili telegrafski operatori su takođe imali „prekidačku pločicu” koja je služila da zatvori električno kolo kada operator ne odašilje poruku. Svrha ovoga je da se zatvori strujno kolo koje vodi do sledeće stanice, telegrafista mogao da prima poruku od te stanice. Prekidačke pločice nisu neophodne u radiotelegrafiji, osim kao pomoćni alat prilikom podešavanja primopredajnika.

Obični tasteri su jednostavni i pouzdani, ali je brzo odašiljanje serije kratkih signala („tačaka”) tehnički zahtevno i zamarajuće, što predstavlja manu ovog tipa tastera.

Brzine odašiljanja variraju od 5 reči (25 karaktera) po minutu, koliko mogu da postignu operatori početnici, do oko 30 reči (150 karaktera) po minutu, koje postižu iskusni operatori. U ranim danima telegrafije, veliki broj profesionalnih telegrafista je razvio povrede ruku poznate kao staklena ruka ili telegrafska paraliza. Takve povrede mogu da se umanje ili eliminišu povećavanjem bočnog kretanja tastera podešavanjem odgovarajućih šrafova. Povrede mogu da se izbegnu korišćenjem ispravne tehnike[1][2]

U mnogim filmovima u kojima se prikazuje korišćenje običnih tastera (često u podmorničkim filmovima na temu Drugog svetskog rata, ili u novijem filmu Dan nezavisnosti) se vidi nedostatak treninga kod glumaca koji koriste taster: oni obično „lupkaju” po tasteru sa jednim ili dva prsta, a ispravan metod je da se dugme uhvati između palca i dva ili tri prsta.[3]

Alternativni tipovi tastera[uredi | uredi izvor]

Popularan tip mehaničkog tastera je i bag (engl. bug, buba, po logotipu kompanije koja ga proizvodi) ili Vibropleks (po nazivu kompanije koja ga proizvodi) taster . Ovo je taster kod koga je dugme postavljeno vertikalno a ne horizontalno, i može se pritisnuti na obe strane (sleva nadesno i zdesna nalevo). Ako se dugme pritisne sa desne strane na levu, uspostavlja se kontakt, što služi za „ručno” otkucavanje crtica, dok ako se dugme pritisne sa leve strane na desnu, teg sa druge strane poluge pravi klatno koje „automatski” otkucava seriju tački. Kako se crtice kucaju ručno a tačke automatski, ovakvi tasteri se nazivaju poluautomatskim. Ovakvi tasteri omogućavaju veće brzine kucanja nego obični tasteri. Iskusan operater može da postigne brzine od preko 40 reči u minutu koristeći vibropleks taster.

Još veće brzine kucanja omogućavaju automatski, dvostrani tasteri. Ovi tasteri imaju dva vertikalno postavljena dugmeta, pločice. Kad se pritisne levo dugme, taster otkucava seriju tačaka, a kad se pritisne desno dugme, taster otkucava seriju crtica. Kada se istovremeno pritisnu obe pločice, taster naizmenično otkucava crtu pa tačku (ili tačku pa crtu u zavisnosti od toga koja je strana prva pritisnuta). Ovo znatno olakšava kucanje nekih slova, kao što je C (-.-.), jer je dovoljno pritisnuti desnu pa levu stranu tastera i držati ih obe pritisnute dok se ne otkuca slovo, umesto da se naizmenično kucaju crta pa tačka dva puta.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ How to operate a straight key http://www.youtube.com/watch?v=ncOcgarGJHI&feature=youtu.be
  2. ^ Technique Of Hand Sending (1944) http://www.youtube.com/watch?feature=endscreen&NR=1&v=nVkLr0GyJPI
  3. ^ Shannon, John, K3WWP's Straight Key Page, Arhivirano iz originala 07. 09. 2010. g., Pristupljeno 5. 7. 2010 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]