Igra uloga

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Igra uloga (engl. role-playing game, skraćeno RPG) je vrsta igre u kojoj igrači, u skladu sa datim pravilima, preuzimaju uloge zamišljenih junaka u izmišljenom svetu i svojim rečima usmeravaju njihove akcije. Koordinator igre (gamemaster) ima funkciju naratora, tj. opisuje sva spoljašnja zbivanja tokom razvoja priče i preuzima uloge svih sporednih uloga, koje glavni junaci sreću tokom avanture.

Skraćenica FRP označava igru koja se odvija u fantastičnom okruženju, dok RPG označava ovu igru u najširem smislu, u okruženjima kao što su naučnofantastični svetovi, različite istorijske epohe, mitološki ili legendarni svetovi, realistična, fantastična ili okultno interpretirana sadašnjost… U srpskoj igračkoj zajednici izraz FRP prihvaćen je kao opšti izraz za ovaj tip igara, uz kolokvijalnu izvedenicu „frpovanje“ koja označava učešće u ovoj igri ili njeno vođenje.

Igre uloga nastale su u SAD 1968. godine, dve godine nakon što je u ovoj zemlji po prvi put objavljeno celokupno izdanje Gospodara prstenova, klasika fantastične literature Dž. R. R. Tolkina. Prvi pokušaj u smeru stvaranja igre uloga zvao se Chainmail. Bila je to igra koja se mahom bavila taktičkim simulacijama srednjovekovnih bitaka (autori: Geri Gajgaks i Džef Peren), dok je prvi pravi sistem igara uloga, Dungeons & Dragons, nastao 1974. u kolaboraciji Gerija Gajgaksa i Dejva Arnesona. Ovaj sistem je i danas neprikosnoveni lider na tržištu.

Mehanika igre[uredi | uredi izvor]

Neophodni uslovi za najveći broj igara uloga su:

  • pravila
  • kockice za igru (poliedri sa 4, 6, 8, 10, 12, 20 i 100 strana)
  • obrasci sa profilima likova
  • 2–6 igrača
  • koordinator igre

Igra počinje tako što se koordinator igre detaljno upoznaje sa njenim pravilima. Nakon toga, koordinator pristupa proučavanju već napisanih scenarija za igru, ili piše svoj scenario. Učešće igrača otpočinje stvaranjem likova. U skladu sa egzaktnim pravilima igre, likovima se dodeljuju numeričke i opisne vrednosti koje označavaju njihove specifične osobine (fizička i umna snaga, magijska moć, spretnost, izdržljivost...) i veštine. Kod nekih sistema, sreća igra veliku ulogu pri stvaranju lika (bacaju se kockice za neke vrednosti), dok kod drugih postoji fiksni broj poena i vrednosti koje igrač može dodeliti svom liku, u skladu sa svojim željama. Sama igra podeljena je na sesije koje obično traju od 3 do 6 sati. Neki scenariji mogu se završiti u toku jedne ili dve sesije, dok su drugi povezani u narativne celine poznate kao kampanje. One mogu trajati i trideset i više sesija. Likovi u igri napreduju pomoću iskustvenih poena (experience points, XP), u kolokvijalnom izrazu „ekspi”. Iznos dodeljenih poena zavisi od kvaliteta igre, glume i uspešnosti igrača u rešavanju zadataka koje je koordinator igre postavio pred njega i/ili družinu. Poeni omogućavaju unapređivanje karakteristika i veština likova, u skladu sa egzaktnim pravilima.

Igre uloga u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Organizovano „frpovanje“ u Srbiji počelo je 1994–1995. godine, kada je u Beogradu formiran Klub „Zmaj“, prvo udruženje građana u našoj zemlji posvećeno ovom vidu zabave. Klub se tokom svog postojanja više puta selio – počev od prvih prostorija u mesnom odboru DSS-a kod Liona, preko prostorija iste stranke u Ulici Koče Kapetana i nekoliko perioda beskućništva, Klub Zmaj se skrasio u Budimskoj ulici u Beogradu. Iako je Klub Zmaj danas pre svega mesto u kojem se okupljaju ljubitelji strateških i taktičkih igara na tabli, kao i modelari i kolekcionari fantastičnih vojski, tokom svog postojanja Klub je okupio, povezao i iznedrio brojne koordinatore igre koji su, naročitim kvalitetom zamišljanja i vođenja igre, ali, ponekad, i drugim karakteristikama i specifičnostima svog pristupa igri, udarili pečat „frpovanju“ u Srbiji: Jasnu Martinović, Aleksandra Vilotića - Kirgana, Nešu Kostića, Ranka Trifkovića, Mihaila Tešića, Svebora Midžića, Ranka Dejanovića, Dušana Jovića, Darka Sirovinu, Gradimira Nikolića i mnoge druge. Danas kao i ranije, Klub Zmaj je centar srpske FRP i RPG scene.

Novosadska scena može se pohvaliti Klubom „Valhala“, jednim od jezgara ove igre u Vojvodini.

Izabrani sistemi igara[uredi | uredi izvor]

Dungeons & Dragons[uredi | uredi izvor]

Najpopularniji sistem na svetu. Smešten je u fantastično okruženje, a učesnici mogu da igraju uloge najrazličitijih bića, uključujući i osnovne četiri rase proistekle iz Tolkinovog nasleđa: ljude, patuljke, vilovnjake i hobite. Igrači mogu da biraju između različitih karijera – od običnih ratnika do moćnih čarobnjaka. U Sjedinjenim Američkim Državama, tokom osamdesetih godina prošlog veka, igra je bila u centru religijsko-socijalnih kontroverzi nalik na današnje dileme oko serijala romana Dž. K. Rouling o Hariju Poteru. Oslonac za polemiku, koja ni do danas ne jenjava u američkim konzervativnim krugovima, bilo je samoubistvo 13-godišnjeg Irvinga „Binka“ Pulinga. Majka dečaka, Patriša Puling, organizovala je udruženje po imenu „B.A.D.D. (Bothered about Dungeons and Dragons)“, i otpočela široku kampanju protiv igre. Ovo je neke komentatore navelo da zaključe da je Patriša Puling želela da kampanjom skrene pažnju sa činjenice da je do tragedije došlo zahvaljujući njenoj odluci da na vidljivom mestu u kući drži napunjenu pušku. Njene pristalice, sa druge strane, proširile su područje borbe na igre uloga uopšte. Polemika, iako je njen intenzitet znatno ublažen, traje do današnjih dana.

Izdavač: Wizards of the Coast

Warhammer RPG[uredi | uredi izvor]

Jedan od popularnijih sistema u Srbiji. Nastao je 1989. (novo, znatno unapređeno izdanje objavljeno je pre dve godine) od istoimenog sistema igara za simulaciju bitaka uz pomoć minijaturnih figura. Ako je sistem „Dungeons & Dragons“ okrenut tzv. „visokoj fantaziji“, onda je „Warhammer“ okrenut „niskoj fantaziji“ – igra je smeštena u svet posvećen neprestanoj borbi protiv najezde zelenokožaca orka i goblina, kao i bića Haosa koja ga ugrožavaju vojnički, ali i preko magijske i materijalne korupcije. U ovom svetu bez sigurnosti i poverenja, svako je svakome vuk – a na igračima je da uz pomoć svoje veštine napreduju od ološa do plaćenih ubica, lovaca na veštice, ili čak vitezova i plemića.

Izdavač: Black Industries

Call of Cthulhu[uredi | uredi izvor]

Nije mrtvo što zanavek može sneti / Jer u čudnim dobima i Smrt može mreti“. Stihovi H. P. Lavkrafta sumiraju bizarnu, neljudsku atmosferu priča ovog autora iz Nove Engleske čija proza govori o kontaktima ljudi sa drevnim znanjem o dobima toliko dugačkim i stranim - da naše bivstvovanje na zemlji, sa našim piramidama i Ajfelovim tornjevima, deluje kratko kao zimski dan. Drevna čudovišta koja su u talasima dolazila iz svemira, borila se između sebe za prevlast i ostavila za sobom tragove civilizacija nepojmljivim ljudskom umu – to su neprijatelji sa kojima se bore likovi ove horor igre. Igra je smeštena u okruženje dvadesetih i tridesetih godina u SAD, ali se može igrati i u viktorijanskom 19. veku, kao i u današnje vreme. U igri postoje poeni iskustva, ali – prava mera iskustva lika jeste količina razuma koji je izgubio na svom putu ka razotkrivanju zastrašujućih istina o našem, i drugim svetovima.

Izdavač: Chaosium

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]