Fiberskop

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Niskokvalitetni fiberkop koji posmatra unutrašnjost antičkog satnog mehanizma. Doprinosi pojedinačnih vlakana su prepoznatljivi, jer svako vlakno prenosi samo jedan deo slike.

Fiberskop je mikroskop sa kojim se može posmatrati iza ugla. Ovo dostignuće proizašlo je iz uspeha u pravljenju staklenih vlakana nekoliko puta tanjih od čovekove vlasi.[1]

Osnovni problem u proizvodnji ovakvih mikroskopa je izrada ogledala u obliku savitljive vrpce, sa sopstvenim izvorom svetlosti. Obmotavanjem stakla određenog indeksa prelamanja oko staklene šipke sa drugim indeksom prelamanja može se postići da zakon totalne unutrašnje refleksije bude zadovoljen - odnosno da svetlost prolazi napred i nazad duž vlakana bez gubitaka. Time se dobija mogućnost da se iz spoljne sredine zagleda unutra, bez obzira koliko je dugačka i krivudava putanja.

Najveće teškoće se javljaju u izradi staklenih vlakana, koja se moraju napraviti tako tankim da snopovi koje oni sačinjavaju mogu biti provučeni kroz uske prolaze u telu, na primer, kroz kanal igle zavučene pod kožu ili kroz nepropusne sklopove pri pregledu mašina u radu, kao, na primer, kod nuklearnih reaktora.

Već 1965. godine su dobijena vlakna prečnika 25 mikrona (1 mikron = 0,001 mm), a onda i 15 mikrona. Osvajanje postupka za sterilizaciju staklenih vlakana otvorilo je beskrajne mogućnosti primene na području medicine. Bronhoskopi i introskopi za ispitivanje želuca predstavljaju obično snopove vlakana debljine 7 mikrona.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Eureka. Prof. dr Naim Afgan, Dipl. inž. Branko Vidović,  Arh. Dževad Kolaković Prof. dr Zvonko Marić, Dipl. inž. Ranko Ostojić, Prof. dr Relja Popić, dr Krunoslav Subotić, Dipl. inž. Momčilo Tošić. Maldost-Zagreb
  2. ^ Krans, Brian. „Endoscopy”.