Odanost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Odanost ili lojalnost (od francuskog loyautévjernost) označava unutrašnju povezanost i izražavanje te povezanosti kroz ponašanje prema osobi, grupi ili zajednici. Lojalnost znači da se sistem vrijednosti sa ostalim dijeli i da se stavovi zajednice brane i onda kada se ima različito mišljenje. Lojalnost je uvijek dobrovoljna te se pokazuje u ponašanju prema onima s kojima se osjeća povezanost, kao i prema trećim osobama.

Sukob lojalnosti[uredi | uredi izvor]

Problemi mogu nastati kad se odanost od druge strane traži po potrebi. To može dovesti do sukoba lojalnosti. Na primjer, ako se zaposleni prema poslodavcu mora ponašati lojalno, iako s njim ne dijeli određene ciljeve i vrijednosti.

Ozbiljne posljedice mogu nastati kod neizvršavanja zapovijedi u vojsci. I u pitanjima zaštite okoline, računovodstvenim, kadrovskim i sličnim osjetljivim pitanjima uvijek se očekuje odanost, a ponekad takvo ponašanje završava kao prevara.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Matthias Iser: Loyalität. Handbuch der politischen Philosophie und Sozialphilosophie, ed. Stephan Gosepath, De Gruyter, Berlin 2008, Bd. 2 (N-Z), S. 731-733. ISBN 978-3-11-017408-3
  • Jacoby, Jacob; Chestnut, Robert W.: Brand loyalty: Measurement and management. Wiley 1978. ISBN 0471028452
  • Simon Keller: The Limits of Loyalty. Cambridge University Press, Cambridge 2007. ISBN 978-0-521-87461-8
  • Dirk Ploss: Das Loyalitäts-Netzwerk. Galileo 2001. ISBN 978-3898421355
  • Frederick F. Reichheld: Der Loyalitäts-Effekt. Campus 1997. ISBN 978-3593356655
  • Anne M. Schüller, Gerhard Fuchs: Total Loyalty Marketing. Gabler 2002. ISBN 978-3409122016
  • Foscht Thomas, Kundenloyalität. Integrative Konzeption und Analyse der Verhaltens- und Profitabilitätswirkungen. Deutscher Universitäts-Verlag, Oktober 2002. ISBN 978-3824474431