Ophiocordyceps gracilis
| Ophiocordyceps gracilis | |
|---|---|
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | O. gracilis
|
| Binomno ime | |
| Ophyocordiceps gracilis | |
Ophiocordyceps gracilis, ili više poznatija kao Cordyceps graciis, je askomicetna i entomopatogena vrsta gljiva. Odnedavno uvrštena je u familiju Ophiocordicipacеае, čije predstavnici proizvode tamno pigmentirane, čvrste i elastične strome, koje uglavnom sadrže aperitecijalne apekse.[1] Kao entomopatogena vrsta, parazitira insekte uglavnom iz reda Lepidoptera. O. gracilis je kosmopolitska vrsta ali sa oskudno objavljenim podacima širom sveta.
Makroskopski opis[uredi | uredi izvor]
Stroma 3.5-10 cm po dužini, raste pojedinačno; fertilni deo strome 2-3 x 2 mm, kapitatna, subglobularna, tamnožuta boja do narandžaste[2][3][4][5][6][7] površinski glatka sa vidljivim obilje tamnih narandžastih peritecijalnih ostiola imerziranih u stromi, meso je debelo i bleđe od boje ekscipuluma; sterilni deo strome u širini je 2-3 mm, i služi kao drška, cilindrična,[2][4][6][8][7] blago flokozna, malo nakrivljena, bledožuta do beličasta pri vrhu, u osnovi sumpurnožuta.
Mikroskopski opis[uredi | uredi izvor]
Peritecije 650-800 x 200-250 μm, ovoidni, potpuno imerzirani u stromu, bledožuti[2][4][5][8][7]. Askusi 300-500 x 4-5 μm, filiformni (usko cilindrični), neamiloidni, na vrhu prošireni[6][7]. Parafize izostaju. Spore izdužene, filiformne, multiseptirane, t.j. lome se na baciliformnim ćelijama, fragmente, dimenzija 6-8 x 1.5-2 μm[2][4][6][7]. Konidije 4-6 x 1μm[9].
Ekologija i habitat[uredi | uredi izvor]
O. gracilis je entomopatogena vrsta i parazitira insekte iz reda Lepidoptera. Svoja ploda tela uglavnom razvija na gusenicama ili na insektima u stadijumu lutke, kao i na larvama moljca Hepialus lupulinus[7]. Njen anamorf je Paraisaria dubia (Delacr.) Samson & B.L.Brady [1][9].
Lekovita svojstva[uredi | uredi izvor]
Ispitivanja na čistim kulturama ove vrste pokazala su zadovoljavajuća antioksidativna svojstva kao i snažnu antimikrobnu aktivnost kod Escherichia coli i Staphylococcus aureus[10][11]. Ekstrakti O. gracilis-a su takođe pokazali snažno proliferativno dejstvo u borbi protiv tumornih ćelija raka želuca[12](Ye et al., 2015).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Sung, G. H., Hywel-Jones, N. L., Sung, J. M., Luangsa-ard, J. J., Shrestha, B., & Spatafora, J. W. (2007). „Phylogenetic classification of Cordyceps and the clavicipitaceous fungi.”. Studies in mycology. 57: 5—59.
- ^ a b v g Mains, E.B. (1951). „Notes concerning entomogenous fungi.”. Bull. Torrey Bot. Club. 78:: 122—133.
- ^ Mains, E.B. (1958). „North American entomogenous species of Cordyceps”. Mycologia. 50: 169—222.
- ^ a b v g Eckblad, F.E. (1967). „The genus Cordyceps in Norway.”. Nytt Mag. Bot. 14: 68—76.
- ^ a b Allard, C. (1998). „Recontres avec Cordyceps gracilis Mont. et Durieu. Le mystére des rendez-vous mycologiques.”. Bull. Soc. Mycol. Fr. 114: 29—33.
- ^ a b v g Breitenbach, J. & Kränzlin, F. (1981). Pilze der Schweiz band 1. Ascomyceten. Luzern, Switzerland: Verlag Micologia.
- ^ a b v g d đ Mornand, J., GirOd, G., & PÉan, R.(2012). „Les Cordyceps entomophiles, en Europe.” (PDF). www.ascofrance.com. Pristupljeno 28. 10. 2018.
- ^ a b Hansen, L. & Knudsen, H. (eds.) (2000). Nordic Macromycetes vol. 1. Ascomycetes. Kobenhavn: Nordsvamp.
- ^ a b Samson, R. A., & Brady, B. L. (1983). „Paraisaria, a new genus for Isaria dubia, the anamorph of Cordyceps gracilis.”. Transactions of the British Mycological Society. 81(2): 285—290.
- ^ Ma, Y., Suo, F. Y., Wang, A. L., Lu, S., Ye, X., & Gong, J. (2012). „Study on antioxidation activity of the broth of different originated Ophiocordyceps gracilis (Grev.) GH Sung, JM Sung, Hywel-Jones & Spatafora in vitro [J].”. Chinese Journal of Biochemical Pharmaceutics. 6: 028.
- ^ Yun, M., SUO, F., HUANG, L., WANG, A., Ping, L., Xing, Y., & Lin, Z. (2012). „Isolation, identification and antimicrobial activity of a fungus from Ophiocordyceps gracilis (Grev.) GH Sung, JM Sung, Hywel-Jones & Spatafora.”. Chinese Journal of Antibiotics. 37(6): 411—414.
- ^ Ye, X., Suo, F., Lu, S., & Wang, Z. (2015). „Effect of Ophiocordyceps gracilis extract on the proliferation of AGS gastric cancer cells.”. Acta Edulis Fungi. 22(2): 51—54.