Корисник:Драган1964
 | Добро дошли на Википедију на српском језику! Слободно се представите на овој страници и напишите имена чланака које сте израдили или намеравате да израдите. Ова порука је само савет, па је можете избрисати ако то желите. |
[[
]] [1][2]== PREDRAG MARKOVIĆ MILANOV (1899 -1947) glumac, reditelj i vokalni solista ==
Predrag Marković Milanov rođen je u Modriči 20. decembra 1899. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, nakon čega je u Sarajevu završio Realku, a potom se upisao u Tehničku školu. Zbog javnog iznošenja negativnog mišljenja o Austrougarskoj Monarhiji 1917. godine isključen je iz škole. Iste godine priključio se Radničkom pozorištu u Sarajevu, gdje je debitovao ulogom Branka u Trifkovićevoj Izbiračici. U ovom pozorištu igrao je brojne naslovne uloge: Arpagona u Molijerovom Tvrdici, Mitu Kradića u Seoskoj loli, Potkoljesina u Ženidbi i Načelnika u Revizoru. Od 1919. godine postaje član Bosansko - Hercegovačkog putujućeg pozorišta, koje je svoje predstave izvodilo u Mostaru, Stocu i Dubrovniku. Kada je u Sarajevu osnovano Narodno pozorište 1921. godine postaje njegovim članom. U ovom pozorištu odigrao je nekoliko veoma zapaženih uloga: Flerana u Molijerovom Uobraženom bolesniku, Brijača u Čehovljevoj Sobi broj 6, Drugog pisara u predstavi Dani našeg života. Potkraj 1921. godine upisuje se na Glumačku školu u Zagrebu koja je djelovala pod vođstvom čuvenog Jurija Ozarovskog. Prelaskom u Zagreb postaje članom Drame Hrvatskog narodnog kazališta gdje već 1922. godine dobija sporedne uloge u nekoliko predstava. Kako bi ga pozorišna publika razlikovala od tada već poznatog glumca HNK Mihajla Markovića, Predrag će od 1923. godine nastupati pod umjetničkim imenom Milanov. Samo do 1932. godine kada je slavio 15 godina glumačkog staža odigrao je preko 200 uloga. Iste godine sa grupom mladih glumaca osniva Dramski studio u Zagrebu, gdje režira Cankarevu dramu Kralj na Betajnovi, a zatim i potresno djelo Čirikova Židovi u kome se obrađuju aktuelni događaji u Njemačkoj.
Film[уреди | уреди извор]
Uporedo sa nastupima u pozorištu, Predrag Milanov je odigrao i nekoliko naslovnih uloga na filmu. Iz tog perioda sačuvana su dva kratkometražna filma Škole zdravlja: Zašto cijepimo djecu i Grešnice. Svoje glumačko umijeće potvrdio je i u prvom poratnom jugoslovenskom filmu Slavica sa veoma zapaženom ulogom Župnika.
Sevdalinka[уреди | уреди извор]
Predrag Milanov bio je veliki zaljubljenik u bosansku sevdalinku koju je izvodio na poseban način, tzv. varoškim stilom kako je to svojevremeno zapazio istaknuti etnomuzikolog i kompozitor Vlado Milošević. Sevdalinke je izvodio u brojnim emisijama Radio Zagreba, kabareima, a nekoliko njih je i snimio. Hadžina Fata
Odlazak u SAD 1937[уреди | уреди извор]
Tridesetih godina Predrag će upoznati Zinku Kunc, udanu Vilfan, tada već poznatu opersku pjevačicu sa zapaženim nastupima u Ljubljani i Zagrebu. Oni će se vjenčati 1937. godine nakon čega odlaze u SAD, gdje je Zinka dobila angažman u čuvenoj njujorškoj operi Metropolitan. Sa njegovim umjetničkim prezimenom Milanov, Zinka će u Americi steći svjetsku slavu. U njenom umjetničkom usponu uloga Predraga Milanova je neupitna, što je i sama Zinka više puta isticala u brojnim intervjuima u jugoslovenskoj i američkoj štampi. Supružnici Milanov bili su veoma aktivni u prikupljanju pomoći za postradale Jugoslovene u Drugom svjetskom ratu, a od 1943. godine i veliki promotori NOB.
Povratak u Jugoslaviju 1945[уреди | уреди извор]
Potkraj 1945. godine Predrag se vraća u Zagreb, a Zinka ostaje u Americi, gdje će već naredne godine steći državljanstvo SAD. Predrag je u početku angažovan kao animator za kulturu u Zagrebu, a potom se vraća u HNK, gdje je već 1946 odigrao nekoliko predstava.
Odlazak u Sarajevo[уреди | уреди извор]
Potkraj 1946. godine Predrag Milanov odlazi u Narodno pozorište u Sarajevo gdje će režirati nekoliko predstava. Prema zvaničnom izvještaju, umro je od srčane astme 27. juna 1947. godine, a sahranjen na zagrebačkom Mirogoju 1.. jula 1947. godine.
[3]=== GLAVNE ULOGE U HNK ZAGREB ===
Jure Kučić, Vučjak, Miroslav Krleža, 1923
Melhior, Proljeće se budi, Vedekind, 1924
Džek, Vinograd gospodnji, 1924
Mišić, Kir Janja, Jovan Sterija Popović, 1924
Orsino, Na tri kralja, Šekspir, 1924
Robert, Škola za kokote, 1924
Hajduk, Božji čovjek, 1924
Mironov, Dani života, 1925
Sava Savić, Protekcija, 1927
Perica Sladović, Španjolska muha, 1927
Čovjek s nogom, Put oko sveta, 1928
Radojica, 3:1, 1929
Abram, Kvadratura kruga, 1930
Troter, Svršetak puta, 1930
Ženskar, Vrzino kolo, 1931
Pop Spira, Pop Ćira i pop Spira, 1932
Argan, Umišljeni bolesnik, 1933
Podkoljesin, Ženidba, 1934
Gornik, Za dobro naroda, 1934
Lazić, Ujež, 1935
Savjetnik, Gospodsko dijete, 1935
Ujka Blagoje, Dr, 1936
Advokat, Srba, 1936
Tobija, Na tri kralja, 1939
- ^ Josip Lešić, Pozorišni život Sarajeva (1878 - 1918), Svjetlost Sarajevo, 1973
- ^ Lešić Josip, Narodno pozorište Sarajevo 1921 -1971, 334-335
- ^ Lični dosije Predraga Milanova, Arhiv HAZU, Zagreb