Krzatma

С Википедије, слободне енциклопедије

Krzatma je tradicionalno bosansko jelo turskog porekla, koje označava ćevap od dinstane jagnjetine ili mlade ovčetine (bravetine) sa graškom, ili drugim povrćem.

Opšte informacije[уреди | уреди извор]

Jelo krzatma, nepoznato je uglavnom samo ljudima koji dovoljno ne poznaju bosansku tradicionalnu kuhinju, jer je ponekad teško razlikovati klasični ćevap od krzatme.[1]

Sama reč — krzatma, turskog je porekla, i označava ćevap koji se najčešće sprema od jagnjetine ili mlade ovčetine (bravetine) sa dinstanim graškom. Prema vrsti mesa krzatma može biti od: jagnjećeg, telećeg, ovčijeg, junećeg, pilećeg...; a prema prilogu koji se uz meso servira, krzatma sa povrćem ili žitaricma.[1]

Prema vrsti sastojaka koji se koriste za pripremanje ovog ukusnog jela, u Bosni i Hercegovini danas je poznato više od desetak različitih vrsta krzatmi koje se služe u ugostiteljskim objektima i domaćinstvima.[1]

Način pripreme[уреди | уреди извор]

Sastojci
  • Meso — jagnjeće, ovče (bravetina ili dviska), goveđe, juneće, teleće ili pileće
  • Začini — luk, so, aleva paprika
  • Voda — malo
Priprema
  • Jagneće, ovče, goveđe, juneće ili teleće meso (bajrit, rosbratna ili prsa, but ne dolazi u obzir) pre prženja na masnoći iseče se na komade.
  • Meso se nakon prženja izvadi u drugu šerpu, a na masnoći na kojoj je prženo, proprži se da porumeni na kockice iseckani crni luk i odozgo po ukusu posoli. Zatim se doda aleva paprike i sve to saspe na meso (krzatmu).
  • U proprženu masu se zatim doda malo čiste voda da masa ogrezne u njoj, i to sve se kuva na slaboj vatri dok se krzatma sasvim ne skuva (omekša).
  • Kao prilog uz krzatmu servira se povrće po želji, najbolje grašak, riža ili rezanci. Prilog se pre servirazanja prelije saftom iz krzatme.[2]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в Krzatma U: Edina Halilović-Šarić, Tradicionalna bosanska hrana Baština sjeveroistočne Bosne VII, 2014. str. 90
  2. ^ „Tragom zaboravljenih bajramskih jela”. www. gusto.ba. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2019. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • M. Jasić, Tehnologija voća i povrća, Tehnološki fakultet Tuzla i Tempus, 2007.
  • M. Jasić, Zaštita oznake autohtonih prehrambenih proizvoda, Nerda Tuzla, 2009.