Budimljanska eparhija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Đurđevi Stupovi na Limu, katedralni manastir Budimljanske eparhije od 13. do 17. veka

Budimljanska eparhija je drevna eparhija Srpske pravoslavne crkve, koju je 1219. godine osnovao prvi srpski arhiepiskop Sava Nemanjić, sa središtem u manastiru Đurđevi Stupovi na Limu,[1][2] koji je nešto ranije podigao župan Stefan Prvoslav, sinovac srpskog velikog župana Stefana Nemanje. Eparhija je obuhvatala oblast gornjeg Polimlja, a naziv je dobila po drevnoj župi Budimlji, koja je bila jedna od matičnih oblasti srednjovekovne Srbije.[3][4] Prilikom proglašenja Srpske patrijaršije (1346), budimljanski episkopi su dobili počasni naslov mitropolita.[5]

Prostorni opseg obnovljene Srpske patrijaršije tokom 16. i 17. veka

Sredinom 15. veka, ovo područje je potpalo pod tursku vlast,[6] ali Budimljanska eparhija je uspela da opstane i počevši od 1557. godine nalazila se u sastavu obnovljene Srpske patrijaršije. Krajem 17. ili početkom 18. veka, usled velikih promena koje su nastupele kao posledica austrijsko-turskih ratova, područje Budimljanske eparhije je priključeno susednim eparhijama.[7] Takvo stanje je ostalo sve do 1947. godine, kada je na tom području stvorena nova Budimljansko-polimska eparhija.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]