Pređi na sadržaj

Odnosi Srbije i Rumunije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Odnosi Srbija-Rumunija
Map indicating locations of Rumunija and Srbija

Rumunija

Srbija

Odnosi Srbije i Rumunije su inostrani odnosi Republike Srbije i Rumunije.

Rumunija je zemlja sa kojom Srbija, u odnosu na sve ostale susede, ima najstarije uspostavljene diplomatske odnose. Odnosi su uspostavljeni 19. aprila 1841. Srbija ima ambasadu u Bukureštu i konzulat u Temišvaru, a Rumunija ima ambasadu u Beogradu i konzulat u Vršcu. Dele zajedničku državnu granicu u dužini od 476 km.

Istorija odnosa[uredi | uredi izvor]

Rumunija je zemlja sa kojom Srbija ima tradicionalno dobre odnose. Dve srpske kraljice su bile rumunskog porekla, kraljica Natalija i kraljica Marija.

Srbija i Rumunija su zajedno dobile međunarodno priznjanje nezavisnosti 13. jula 1878. kao rezultat rata sa turskom i Berlinskog kongresa.

Srbija i Rumunija su bile saveznice u Drugom balkanskom ratu 1913. i u Prvom svetskom ratu od avgusta 1916.

Granica Jugoslavije i Rumunije u Banatu 1919–1924.

U novembru 1918. Srbija zauzima Banat sa Temišvarom.

Odnosi Jugoslavije i Rumunije[uredi | uredi izvor]

Između dva svetska rata Rumunija i Jugoslavija su sa Čehoslovačkom činile Malu Antantu od 1920. i Balkansku Antantu sa Turskom i Grčkom od 1934.

Drugo zasedanje stalnog saveta Male Antante se održao u Rumuniji u Sinaji 1933. trajalo je četiri dana od 24. do 29. septembra, a na poslednjoj sednici uzeli su učešća i jugoslovenski i rumunski kraljevi.

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Za vreme Drugog svetskog rata, Rumunija je bila članica Sile Osovina, ali nije to iskoristila za teritorijalno proširenje na uštrb Srbije. Nemačke jedinice su ušle u Rumuniju 1941. i koriste zemlju kao platforma za invaziju Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Avgusta 1944. preko Rumunije jedinice Sovjetskog Saveza su došle u Jugoslaviju.

Posle Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor]

George Georgiju-Dež u Beogradu 1964.
Tito i Čaušesku u Bukureštu 1966.
Hidroelektrana Đerdap u Đerdapskoj klisuri

Period zaoštrenih odnosa predstavlja kriza Informbiroa nastala posle Rezolucije Informbiroa donete na zasedanju Informbiroa u Bukureštu 28. juna 1948. Ali su se kasnije odnosi normalizovali i počelo se sa sprovođenjem nekih od zajedničkih kapitalnih projekata (vidi Hidroelektrana Đerdap).

Moderni odnosi[uredi | uredi izvor]

Za vreme raspada SFRJ, Rumunija je bila suzdržana i ni na koji način nije otežavala krizu u regionu. Nakon 2000, odnosi postaju intenzivniji i raznovrsniji.

Rumunija nije priznala jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova i kao takva je među nekoliko članica NATO i EU.

U Srbiji živi oko 30.000 Rumuna, a u Rumuniji oko 25.000 Srba.

Otvorena pitanja[uredi | uredi izvor]

Ekonomski odnosi[uredi | uredi izvor]

Rumunija je značajan ekonomski partner Republike Srbije i pokazuje stalni interes za realizaciju ekonomskih i infrastrukturnih projekata.

  • U 2007. godini je spoljnotrgovinska razmena bila ukupno 692 miliona dolara, od čega je izvoz R. Srbije u Rumuniju činio 265 miliona, a uvoz 427 miliona USD.
  • U 2012. godini je nastavljen pozitivan trend rasta robne razmene koja je ukupno iznosila 1,729 milijarde USD, od čega je srpski izvoz u Rumuniju bio 905 miliona, a uvoz iz Rumunije 824 miliona dolara.
  • U 2018. ukupna robna razmena vredela je 1,853 milijarde dolara. Izvoz iz naše zemlje bio je 1,141 milijarde, a uvoz 712 miliona USD.
  • U 2019. godini razmenjeno je ukupno roba vrednih 1,969 milijardi USD. Izvoz iz RS iznosio je 1,149 milijarde, a uvoz 817 miliona dolara.
  • U 2020. godini spoljnotrgovinska razmena bila je ukupno 2,095 milijarde dolara. Iz Srbije je izvezeno roba vrednih 1,271 milijardu, a uvezeno za 824 miliona USD.[1][2]

Međunarodne organizacije[uredi | uredi izvor]

Organizacije u kojima su obe države imaju članstvo:

Diplomatski predstavnici[uredi | uredi izvor]

Rumunska crkva u Vršcu
Srpska crkva u Temišvaru

U Beogradu[uredi | uredi izvor]

U Bukureštu[uredi | uredi izvor]

Ambasada Republike Srbije u Bukureštu (Rumunija) radno pokriva Moldaviju.[3]

Partizanska strana je u jesen 1944. preuzela jugoslovensko predstavništvo u Rumuniji, pa je 1. oktobra 1944. član AVNOJ-a Nikola Petrović dobio punomoćje da u ime NKOJ-a zastupa interese Jugoslavije u Rumuniji. Kako je Rumunija bila poražena zemlja, to Jugoslavija u njoj nije odmah obnovila rad diplomatskog predstavništva, već je ustanovila političko predstavništvo, na čijem je čelu tokom 1945. bio Nikola Grulović.[5]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Slovo iz srpske ćirilice je preuzeta iz nekadašnje rumunske ćirilice.

Jedan od eksponata Nacionalnog muzeja istorije u Bukureštu jeste pozlaćena sablja koju je knez Mihailo poklonio rumunskom vladaru A. J. Kuzi sa urezanom posvetom: Pouzdanom prijatelju u nesigurnim vremenima.

Poređenje[uredi | uredi izvor]

Rumunija Rumunija Srbija Srbija
Stanovništvo 20.121.641 9.024.734 (sa KiM)
Površina 238.391 km² 88.361 km²
Gustina naseljenosti 84.4 /km² 96,78/km² (bez KiM)
Prestonica Bukurešt - 1.944.367 (2.600.000 šire područje) Beograd - 1.233.796 (1.659.440 šire područje)
Oblik vladavine Parlamentarna republika Parlamentarna republika
Zvanični jezik Rumunski Srpski
Veroispovest 86,8% pravoslavlje, 7,5% Protestantizam ,
4,7% Katolicizam, 1% ostali
84,1% pravoslavlje, 6,24% Katolicizam, 4,82% Islam,
1,44% Protestantizam, 3,4% ateisti
Etnička struktura 89,5% Rumuni, 6,6% Mađari, 2,5% Romi,
0,3% Ukrajinci, 0,3% Nemci, 0,2% Rusini,
0,2% Turci, 0,4% ostali
82,86% Srbi, 3,91% Mađari, 1,82% Bošnjaci,
1,44% Romi, 1,08% Jugosloveni, 0,89% Slovaci, 9,79% ostali
BNP (nominalni) 12,200 $ po glavi stanovnika 10,900 $ po glavi stanovnika

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Serbia Exports to Romania”. Trading Economics. Pristupljeno 10. 9. 2021. 
  2. ^ „Serbia Imports from Romania”. Trading Economics. Pristupljeno 10. 9. 2021. 
  3. ^ „Države pokrivene na nerezidencijalnoj osnovi”. Arhivirano iz originala 23. 07. 2015. g. Pristupljeno 18. 02. 2015. 
  4. ^ „Iz istorije: Narodni heroj Radoš Jovanović - Selja”. Topličke vesti. 6. 3. 2018. Arhivirano iz originala 01. 06. 2022. g. Pristupljeno 7. 5. 2022. 
  5. ^ JUGOSLOVENSKA DIPLOMATIJA 1945–1950: STVARANjE PARTIJSKE DIPLOMATIJE, Slobodan SELINIĆ, Institut za noviju istoriju Srbije

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]