Odnosi Srbije i Rumunije
Rumunija |
Srbija |
---|
Odnosi Srbije i Rumunije su inostrani odnosi Republike Srbije i Rumunije.
Rumunija je zemlja sa kojom Srbija, u odnosu na sve ostale susede, ima najstarije uspostavljene diplomatske odnose. Odnosi su uspostavljeni 19. aprila 1841. Srbija ima ambasadu u Bukureštu i konzulat u Temišvaru, a Rumunija ima ambasadu u Beogradu i konzulat u Vršcu. Dele zajedničku državnu granicu u dužini od 476 km.
Istorija odnosa[uredi | uredi izvor]
Rumunija je zemlja sa kojom Srbija ima tradicionalno dobre odnose. Dve srpske kraljice su bile rumunskog porekla, kraljica Natalija i kraljica Marija.
Srbija i Rumunija su zajedno dobile međunarodno priznjanje nezavisnosti 13. jula 1878. kao rezultat rata sa turskom i Berlinskog kongresa.
Srbija i Rumunija su bile saveznice u Drugom balkanskom ratu 1913. i u Prvom svetskom ratu od avgusta 1916.
U novembru 1918. Srbija zauzima Banat sa Temišvarom.
Odnosi Jugoslavije i Rumunije[uredi | uredi izvor]
Između dva svetska rata Rumunija i Jugoslavija su sa Čehoslovačkom činile Malu Antantu od 1920. i Balkansku Antantu sa Turskom i Grčkom od 1934.
Drugo zasedanje stalnog saveta Male Antante se održao u Rumuniji u Sinaji 1933. trajalo je četiri dana od 24. do 29. septembra, a na poslednjoj sednici uzeli su učešća i jugoslovenski i rumunski kraljevi.
Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]
Za vreme Drugog svetskog rata, Rumunija je bila članica Sile Osovina, ali nije to iskoristila za teritorijalno proširenje na uštrb Srbije. Nemačke jedinice su ušle u Rumuniju 1941. i koriste zemlju kao platforma za invaziju Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Avgusta 1944. preko Rumunije jedinice Sovjetskog Saveza su došle u Jugoslaviju.
Posle Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor]
Period zaoštrenih odnosa predstavlja kriza Informbiroa nastala posle Rezolucije Informbiroa donete na zasedanju Informbiroa u Bukureštu 28. juna 1948. Ali su se kasnije odnosi normalizovali i počelo se sa sprovođenjem nekih od zajedničkih kapitalnih projekata (vidi Hidroelektrana Đerdap).
Moderni odnosi[uredi | uredi izvor]
Za vreme raspada SFRJ, Rumunija je bila suzdržana i ni na koji način nije otežavala krizu u regionu. Nakon 2000, odnosi postaju intenzivniji i raznovrsniji.
Rumunija nije priznala jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova i kao takva je među nekoliko članica NATO i EU.
U Srbiji živi oko 30.000 Rumuna, a u Rumuniji oko 25.000 Srba.
Otvorena pitanja[uredi | uredi izvor]
- Pitanje statusa i nacionalne pripadnosti Vlaha u istočnoj Srbiji.
- Pitanje priznavanja Rumunske pravoslavne crkve u Srbiji van Vojvodine (Eparhija Dakija Feliks), s obzirom da Rumunija već priznaje delovanje Srpske pravoslave crkve na svojoj teritoriji (Eparhija temišvarska).
Ekonomski odnosi[uredi | uredi izvor]
Rumunija je značajan ekonomski partner Republike Srbije i pokazuje stalni interes za realizaciju ekonomskih i infrastrukturnih projekata.
- U 2007. godini je spoljnotrgovinska razmena bila ukupno 692 miliona dolara, od čega je izvoz R. Srbije u Rumuniju činio 265 miliona, a uvoz 427 miliona USD.
- U 2012. godini je nastavljen pozitivan trend rasta robne razmene koja je ukupno iznosila 1,729 milijarde USD, od čega je srpski izvoz u Rumuniju bio 905 miliona, a uvoz iz Rumunije 824 miliona dolara.
- U 2018. ukupna robna razmena vredela je 1,853 milijarde dolara. Izvoz iz naše zemlje bio je 1,141 milijarde, a uvoz 712 miliona USD.
- U 2019. godini razmenjeno je ukupno roba vrednih 1,969 milijardi USD. Izvoz iz RS iznosio je 1,149 milijarde, a uvoz 817 miliona dolara.
- U 2020. godini spoljnotrgovinska razmena bila je ukupno 2,095 milijarde dolara. Iz Srbije je izvezeno roba vrednih 1,271 milijardu, a uvezeno za 824 miliona USD.[1][2]
Međunarodne organizacije[uredi | uredi izvor]
Organizacije u kojima su obe države imaju članstvo:
- Ujedinjene nacije
- Dunavska komisija
- Savet Evrope
- Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju
- Pakt saradnje jugoistočne Evrope
- Pakt za stabilnost jugoistočne Evrope (do 2008.)
- Srednjoevropska inicijativa
- Inicijativa za saradnju u jugoistočnoj Evropi
- Organizacija za crnomorsku ekonomsku saradnju
- Krajovska grupa
Diplomatski predstavnici[uredi | uredi izvor]
U Beogradu[uredi | uredi izvor]
- Silvia Davidoju, ambasador, 2021 —
- Mihaela Osorio, otpravnik poslova, 2020 — 2021.
- Oana Kristina Popa, ambasador, 2016 — 2020.
- Danijel Banu, ambasador, 2011 — 2016.
- Jon Makovei, ambasador, 2006 — 2011.
- Štefan Glavan, ambasador, 2000 — 2004.
- Panait Lefter, otpr. poslova, — 1996. a zatim i ambasador, 1996 — 1998.
- Dumitru Popa, ambasador, 1983 —
- Nikolaje Mihai, ambasador, 1978 —
- Virđil Kazaku, ambasador, 1974 — 1978.
- Vasile Šandru, ambasador, 1969 —
- Aurel Malnašan, ambasador, 1963 — 1969.
- Nikolae Guine, ambasador, 1954 —
- Teodor Rudenko, ambasador, 1947 — 1949.
- Tudor Vianu, 1946 — 1947.
- Viktor Kadere, poslanik, 1936 — 1938. a potom i ambasador, 1939.
- Aleksandru Guranesku, poslanik, 1934 — 1936.
- Nikola Filodor, poslanik, od 1928.
- Teodor Emandi, poslanik, 1920 —
- Joan K. Filiti, poslanik, 1909 —
- Konstantin G. Nano, poslanik, 1905 — 1909.
- Edgar Mavrokordat, poslanik, 1899 — 1905.
- Jon. N. Papiniju, poslanik, 1895 — 1898.
- Aleksandru A. Beldiman,poslanik, 1888. — 1895.
- Emilje Ž. Gika, poslanik, 1885 —
- Mihail Mitilineu, poslanik, 1881 — 1885.
- Laskar Kartađu, poslanik, 1879 —
- Dimitrije Bratianu, poslanik, 1878.
- Aleksandrje Sturdza, agent, — 1877.
- Theodor Vakaresku, agent, 1871 —
- Joan A. Katnakuzino, agent, 1870 — 1871.
- Radu Jonesku, agent, 1867 — 1870.
- Dragutin Prohaska, zamenik agenta u ime Ujedinjenih Kneževina Rumunije
- Teodor Kalimaki, agent, u ime UKR 1863 — 1866.
U Bukureštu[uredi | uredi izvor]
Ambasada Republike Srbije u Bukureštu (Rumunija) radno pokriva Moldaviju.[3]
- Stefan Tomašević, ambasador, 2020 —
- Branko Branković, ambasador, 2013 —
- Zoran S. Popović, ambasador, — 2013.
- / Dušan Crnogorčević, ambasador, 2005 — 2009.
- Dušan Francuski, ambasador, 2001 —
- Jugoslav Kostić, ambasador, 1999 —
- / Desimir Jevtić, ambasador, 1990 — 1999.
- Boro Denkov, ambasador, 1986 — 1990.
- Miloš Melovski, ambasador, 1982 — 1986.
- Trifun Nikolić, ambasador, 1977 — 1982.
- Petar Dodik, ambasador, 1974 — 1977.
- Iso Njegovan, ambasador, 1969 — 1974.
- Jakša Petrić, ambasador, 1965 — 1969.
- Arso Milatović, ambasador, 1960 — 1965.
- France Hočevar, ambasador, 1958 — 1959.
- Nikola Vujanović, ambasador, 1954 — 1958.
- Ilija Topalovski, otpravnik poslova, — 1954.
- Radoš Jovanović, ambasador, 1948 — 1950.[4]
- Radonja Golubović, ambasador, 1947 — 1948.
- Dane Medaković, ambasador, — 1947.
Partizanska strana je u jesen 1944. preuzela jugoslovensko predstavništvo u Rumuniji, pa je 1. oktobra 1944. član AVNOJ-a Nikola Petrović dobio punomoćje da u ime NKOJ-a zastupa interese Jugoslavije u Rumuniji. Kako je Rumunija bila poražena zemlja, to Jugoslavija u njoj nije odmah obnovila rad diplomatskog predstavništva, već je ustanovila političko predstavništvo, na čijem je čelu tokom 1945. bio Nikola Grulović.[5]
- Aleksandar Avakumović, ambasador, 1940 — 1941.
- Jovan Dučić, poslanik, 1937 — 1940. (postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukureštu)
- Dragomir Kasidolac, poslanik, 1936 — 1937.
- Ninko Perić, poslanik, 1935 — 1936.
- Boško Čolak-Antić, poslanik, 1921 — 1935.
- Stevan K. Pavlović (stariji), otpr. poslova, 1920 — 1921.
- / Pavle Marinković, poslanik, 1915 — 1919.
- Mihailo Ristić, poslanik, 1906 — 1914.
- Milivoj Barjaktarević, otpr. poslova, 1903 —
- Milan Mihailović, poslanik, 1901 —
- Milovan Milovanović, poslanik, 1900 — 1901.
- Mihailo Kr. Đorđević, poslanik, 1897 — 1900.
- Kosta Hristić, poslanik Kraljevine Srbije u Bukureštu (1895)
- Čedomilj Mijatović, poslanik (1894)
- Georgijević, poslanik
- Stojan Bošković, poslanik, 1891 —
- S.J. Marinović, privremeni poslanik, 1889.
- Dragomir Cv. Rajović, poslanik, 1886 —
- / Ljubomir Kaljević, poslanik, 1881 — 1886.
- Milan Petronijević, poslanik, 1873 — 1880.
- Kosta Cukić, agent, 1869 —
- Kosta Magazinović, agent, 1862 — 1869.
- Zaharije Stemplovski, zamenik agenta, 1843 — 1851.
- Đorđe German, agent, 1841 —
- Stojan Simić, agent, 1837 —
- Mihailo German, agent, 1836 — 1837.
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
Slovo Dž iz srpske ćirilice je preuzeta iz nekadašnje rumunske ćirilice.
Jedan od eksponata Nacionalnog muzeja istorije u Bukureštu jeste pozlaćena sablja koju je knez Mihailo poklonio rumunskom vladaru A. J. Kuzi sa urezanom posvetom: Pouzdanom prijatelju u nesigurnim vremenima.
Poređenje[uredi | uredi izvor]
Rumunija | Srbija | |
---|---|---|
Stanovništvo | 20.121.641 | 9.024.734 (sa KiM) |
Površina | 238.391 km² | 88.361 km² |
Gustina naseljenosti | 84.4 /km² | 96,78/km² (bez KiM) |
Prestonica | Bukurešt - 1.944.367 (2.600.000 šire područje) | Beograd - 1.233.796 (1.659.440 šire područje) |
Oblik vladavine | Parlamentarna republika | Parlamentarna republika |
Zvanični jezik | Rumunski | Srpski |
Veroispovest | 86,8% pravoslavlje, 7,5% Protestantizam , 4,7% Katolicizam, 1% ostali |
84,1% pravoslavlje, 6,24% Katolicizam, 4,82% Islam, 1,44% Protestantizam, 3,4% ateisti |
Etnička struktura | 89,5% Rumuni, 6,6% Mađari, 2,5% Romi, 0,3% Ukrajinci, 0,3% Nemci, 0,2% Rusini, 0,2% Turci, 0,4% ostali |
82,86% Srbi, 3,91% Mađari, 1,82% Bošnjaci, 1,44% Romi, 1,08% Jugosloveni, 0,89% Slovaci, 9,79% ostali |
BNP (nominalni) | 12,200 $ po glavi stanovnika | 10,900 $ po glavi stanovnika |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Srbi u Rumuniji
- Rumuni u Srbiji
- Vlasi (Srbija)
- Trajanov most
- Pomorišje
- Sibinjska mitropolija
- Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat
- Spomenik junacima Prve srpske dobrovoljačke divizije
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Serbia Exports to Romania”. Trading Economics. Pristupljeno 10. 9. 2021.
- ^ „Serbia Imports from Romania”. Trading Economics. Pristupljeno 10. 9. 2021.
- ^ „Države pokrivene na nerezidencijalnoj osnovi”. Arhivirano iz originala 23. 07. 2015. g. Pristupljeno 18. 02. 2015.
- ^ „Iz istorije: Narodni heroj Radoš Jovanović - Selja”. Topličke vesti. 6. 3. 2018. Arhivirano iz originala 01. 06. 2022. g. Pristupljeno 7. 5. 2022.
- ^ JUGOSLOVENSKA DIPLOMATIJA 1945–1950: STVARANjE PARTIJSKE DIPLOMATIJE, Slobodan SELINIĆ, Institut za noviju istoriju Srbije
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mitrović, Andrej (1969). Jugoslavija na Konferenciji mira 1919-1920. Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika.
- Mitrović, Andrej (1975). Razgraničenje Jugoslavije sa Mađarskom i Rumunijom 1919-1920: Prilog proučavanju jugoslovenske politike na Konferenciji mira u Parizu. Novi Sad: Institut za izučavanje istorije Vojvodine.
- Mitrović, Andrej (1984). Srbija u Prvom svetskom ratu. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Mitrović, Andrej (2007). Serbia's Great War 1914-1918. West Lafayette: Purdue University Press.
- Radojević, Mira; Dimić, Ljubodrag (2014). Srbija u Velikom ratu 1914-1918: Kratka istorija. Beograd: Srpska književna zadruga, Beogradski forum za svet ravnopravnih.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Radio „Slobodna Jugoslavija“ iz Bukurešta, izveštava 1949.
- Predsednik Tito u poseti Rumuniji 1969.
- Trajne veze između Srba i Rumuna, Politika, 23. 5. 2008.
- Vučić: Pred nama turbulentna vremena, važni dobrosusedski odnosi, RTS, 10. novembar 2016.
- Ambasada Republike Srbije Bukurešt - Rumunija
- Ambasada Rumunije Beograd - Republika Srbija (jezik: engleski)
- Generalni konzulat Republike Srbije Temišvar - Rumunija