Svetski kup u hokeju na ledu 1996.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetski kup 1996.
1996 World Cup of Hockey
Turnir Svetski kup
Sport Hokej na ledu
Domaćini  Kanada
 SAD
 Finska
 Švedska
 Češka
 Nemačka
Dvorana u 9 gradova
Datum 26. avgust - 14. septembar
Učesnika 8
Pobednik  SAD (1. titula)
Finalista  Kanada
Statistika
Utakmica 19
Pogodaka 140 (7,37 po utakmici)
Najbolji strelac Sjedinjene Američke Države Bret Hal (11 poena)
MVP Sjedinjene Američke Države Majk Rihter

Svetski kup u hokeju na ledu 1996. (engl. 1996 World Cup of Hockey) je bilo prvo po redu takmičenje u okviru Svetskog kupa u hokeju na ledu koje je zamenilo dotadašnji Kup Kanade. Takmičenje je održano u periodu između 26. avgusta i 14. septembra 1996. uz učešće 8 reprezentacija. Utakmice su održavane u 4 grada Evrope (Prag, Stokholm, Helsinki i Garmišpartenkirhen) i 5 gradova Severne Amerike (Njujork, Otava, Montreal, Filadelfija i Vankuver).

Reprezentacije su bile podeljene u dve kontinentalne grupe sa po 4 učesnika. U grupi Evropa nastupale su selekcije Češke, Finske, Nemačke i Švedske, dok su u grupi Severna Amerika pored Kanade i SAD nastupili još i Slovačka i Rusija. Pobednici obe grupe obezbedili su direktan plasman u polufinale, dok su drugoplasirane i trećelasirane ekipe razigravala kroz četvrtfinale. Sve utakmice plej-of serije odigrane su u Severnoj Americi. Finalna serija igrala se na dve dobijene utakmice.

Za najveću senzaciju turnira pobrinula se selekcija Nemačke koja je u grupnoj fazi pobedila Češku sa 7:1 i eliminisala je iz daljeg takmičenja. U derbi meču severnoameričke grupe SAD su u Filadelfiji pobedile Kanadu sa 5:3 i osvojile prvo mesto u grupi. U polufinalnim utakmicama Kanada je eliminisala Švedsku a SAD Rusiju. Pobednički gol za pobedu Kanade od 3:2 nad Švedskom postigao je Teoren Flori u 19:47 minutu drugog produžetka čime je ovaj meč ušao u istoirju kao jedan od najdužih hokejaških mečeva.

U finalnoj seriji SAD su slavile protiv Kanade sa 2:1, a najviše zasluge za trijumf Amerikanaca pripadaju golmanu Majku Rihteru[1] koji je na kraju proglašen i za najkorisnijeg igrača celog turnira.

Gradovi domaćini[uredi | uredi izvor]

Kanada Otava Sjedinjene Američke Države Filadelfija Njemačka Garmiš Kanada Vankuver Švedska Stokholm
Skošabenk plejs
Scotiabank Place
Kap: 19.150
Vels Fargo centar
Wells Fargo Center
Kap: 19.500
Olimpijska dvorana u Garmišu
Olympia-Eissport-Zentrum
Kap: 6.900
Rodžers arena
Rogers Arena
Kap: 18.400
Globen arena
Globen
Kap: 13.800
Finska Helsinki Sjedinjene Američke Države Njujork Kanada Montreal Češka Prag
Ledena dvorana Helsinki
Helsingin jäähalli
Kap: 8.200
Medison skver garden
Madison Square Garden
Kap: 18.200
Bel centar
Centre Bell
Kap: 21.273
Tesla arena
Tipsport аrena
Kap: 14.000

Grupna faza[uredi | uredi izvor]

Ukupno 8 reprezentacija je bilo podeljeno u dve grupe sa po 4 ekipe. Nakon odigrana tri kola, prvoplasirane selekcije su obezbedile direktan plasman u polufinale takmičenja, dok su sledeće dve plasirane na tabeli plasman u polufinale tražile preko četvrfinala. Dve poslednjeplasirane ekipe su završile takmičenje u grupnoj fazi.

Grupa Evropa[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Ut. P N I G+ G- GR Bod
 Švedska 3 3 0 0 14 3 +11 6
 Finska 3 2 0 1 17 11 +6 4
 Nemačka 3 1 0 2 11 15 -4 2
 Češka 3 0 0 3 4 17 -13 0
Datum Mesto Ekipa1 Ekipa2 Rezultat Po trećinama
26. avgust Stokholm  Švedska  Nemačka 6:1 (0:0 2:0 4:1)
27. avgust Helsinki  Finska  Češka 7:3 (4:1 1:1 2:1)
28. avgust Helsinki  Finska  Nemačka 8:3 (3:0 3:2 2:1)
29. avgust Prag  Češka  Švedska 0:3 (0:1 0:2 0:0)
31. avgust Garmiš  Nemačka  Češka 7:1 (4:0 1:0 2:1)
1. septembar Stokholm  Švedska  Finska 5:2 (0:1 2:1 3:0)

Grupa Severna Amerika[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Ut P N I G+ G- GR Bod
 SAD 3 3 0 0 19 8 +11 6
 Kanada 3 2 0 1 11 10 +1 4
 Rusija 3 1 0 2 12 14 -2 2
 Slovačka 3 0 0 3 9 19 -10 0
Datum Mesto Ekipa1 Ekipa2 Rezultat Po trećinama
29. avgust Vankuver  Kanada  Rusija 5:3 (3:1 0:2 2:0)
31. avgust Montreal  Rusija  Slovačka 7:4 (3:2 2:1 2:1)
31. avgust Filadelfija  Sjedinjene Države  Kanada 5:3 (1:2 2:0 2:1)
1. septembar Otava  Kanada  Slovačka 3:2 (0:0 1:2 2:0)
2. septembar Njujork  Sjedinjene Države  Rusija 5:2 (2:0 3:1 0:1)
3. septembar Njujork  Sjedinjene Države  Slovačka 9:3 (3:1 3:1 3:1)

Plej-of serija[uredi | uredi izvor]

Plasman u doigravanje obezbedilo je 6 najboljeplasiranih ekipa. Sve utakmice su odigrane na teritoriji SAD i Kanade. Finale je igrano na dve dobijene utakmice.

Četvrtfinale[uredi | uredi izvor]

Datum Mesto Ekipa1 Ekipa2 Rezultat
5. septembar Montreal  Kanada  Nemačka 4:1
6. septembar Otava  Rusija  Finska 5:0

Polufinale[uredi | uredi izvor]

Datum Mesto Ekipa1 Ekipa2 Rezultat
7. septembar Filadelfija  Kanada  Švedska 3:2 (PRO)
8. septembar Otava  SAD  Rusija 5:2

Finale[uredi | uredi izvor]

Datum Mesto Ekipa1 Ekipa2 Rezultat
10. septembar Filadelfija  Kanada  SAD 4:3 (PRO)
12. septembar Montreal  SAD  Kanada 5:2
14. septembar Montreal  Kanada  SAD 2:5

Konačan plasman[uredi | uredi izvor]

# Reprezentacija Ut. Pob N Por G+ G- GR Bod
1.  Sjedinjene Države 7 6 0 1 37 18 +19 12
2.  Kanada 8 5 0 0 26 26 0 10
3.  Švedska 4 3 0 1 16 6 +10 6
4.  Rusija 5 2 0 3 19 19 0 4
5.  Finska 4 2 0 2 17 16 +1 4
6.  Nemačka 4 1 0 3 12 19 -7 2
7.  Slovačka 3 0 0 3 9 19 -10 0
8.  Češka 3 0 0 3 4 17 -13 0

Statistika igrača[uredi | uredi izvor]

  • Najbolji strelci
# Igrač Ut. G A Bod ISK
1. Sjedinjene Američke Države Bret Hal 7 7 4 11 4
2. Sjedinjene Američke Države Džon Lekler 7 6 4 10 6
3. Švedska Mats Sundin 4 4 3 7 4
4. Sjedinjene Američke Države Dag Vejt 7 3 4 7 12
5. Kanada Vejn Grecki 8 3 4 7 2
6. Sjedinjene Američke Države Brajan Lič 7 0 7 7 4
7. Kanada Pol Kofi 7 0 7 7 12
8. Sjedinjene Američke Države Kit Tkačuk 7 5 1 6 44
9. Kanada Teoren Flori 8 4 2 6 8
10. Rusija Sergej Fedorov 5 3 3 6 2

Idealna postava takmičenja[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fleury, Theo; Kirstie McLellan Day . Playing With Fire. HarperCollins. 2009. ISBN 978-1-55468-239-3. str. 133–139.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]