Tireostimulišući hormon
Tireostimulišući hormon, alfa (Glikoprotein hormoni, alfa polipeptid) | |
---|---|
Identifikatori | |
Simbol | CGA |
Alt. simboli | HCG, GPHa, GPHA1 |
Entrez | 1081 |
HUGO | 1885 |
OMIM | 118850 |
RefSeq | NM_000735 |
UniProt | P01215 |
Ostali podaci | |
Lokus | Hromozom 6 q14-q21 |
Tireostimulišući hormon, beta | |
---|---|
Identifikatori | |
Simbol | TSHB |
Entrez | 7252 |
HUGO | 12372 |
OMIM | 188540 |
RefSeq | NM_000549 |
UniProt | P01222 |
Ostali podaci | |
Lokus | Hromozom 1 p13 |
Tireostimulišući hormon (TSH) ili tireotropni hormon je hormon prednjeg režnja hipofize koji izaziva povećano stvaranje i oslobađanje hormona tiroksina i tironina iz štitaste žlezde. Ovaj hormon takođe izaziva rast štitaste žlezde (deobu njenih ćelija), povećava transport joda u ćelije štitaste žlezde, kao i povećano stvaranje tiroglobulina.[1]
Građa[uredi | uredi izvor]
Tireostimulišući hormon[2] je glikoprotein molekulske mase oko 30.000 daltona. Oko 15% molekula čine ugljeni hidrati, a ostatak proteini. Izgraćen je iz dve podjedinice: α i β, koje su vezane nekvalentnim vezama. Alfa podjedinica, iste strukture sreće se i kod drugih hormona adenohipofize glikoproteinske prirode: adrenokortikotropnog hormona (ACTH), folikulostimulirajućeg (FSH) i luteinizirajućeg hormona (LH), kao i kod humanog horionskog gonadotropina (HCG). Beta podjedinica je karakteristična za svaki od ovih hormona. Kada su podjedinice razdvojene, gube aktivnost. Gen za α podjedinicu se nalazi na hromozomu 6, dok se gen za β podjedinicu nakazi na 1. hromozomu.
Dejstvo[uredi | uredi izvor]
TSH višestruko deluje na štitastu žlezdu. Povećava oslobađanje hormona ove žleze: tiroksina i tironina, povećava transport joda u njene ćelije, sintezu tireoglobulina (prethodnik hormona). Tireostimulišući hormon podstiče rast i deobu ćelija štitaste žlezde. Svoje dejstvo tireostimulišući hormon ispoljava vezivanjem za membranske receptore ćelija štitaste žlezde, nakon čega se aktivira anzim adenil ciklazu, koja iz ATP-a proizvodi ciklični adenozin monofosfat (c-AMP). C-AMP posreduje u prenosu inf do jedra ćelija, gde se vrši proces prepisivanja genetičke informacije na RNK.
Regulacija[uredi | uredi izvor]
Tireostimulišući hormon stoji pod kontrolom tirotropin oslobađajućeg hormona (TRH) hipotalamusa. Hormoni štitne žlezde: tiroksin i tironin mehanizmom negativne povratne sprege inhibišu lučenje ovog hormona. Kada koncentracija tiroksina i tironina padne, inhibicija se otklanja. Ova dva hormona takođe inhibišu i lučenje TRH na isti način. Somatostatin takođe može da inhibira lučenje TSH.
Poremećaji[uredi | uredi izvor]
- Visoke vrednosti tireostimulišućeg hormona se najčešće sreću kod kod primarnog hipotireoidizma.
- Niske vrednosti ovog hormona se najčešće sreću kod primarnog hipertireoidizma.
Zato se kod sumnje na poremećaj funkcije štitaste žlezde često određuje koncentracija ovog hormona u krvi.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Hipofiza
- Tiroksin
- Tironin
- Štitasta žlezda
- Tireotropin oslobađajući hormon
- Hipertireoidizam
- Hipotireoidizam
- Adrenokortikotropni hormon (ACTH)
- Folikulostimulirajući hormon (FSH)
- Luteinizirajući hormon (LH)
- Humani horionski gonadotropin (HCG)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Darinka Koraćević; Gordana Bjelaković; Vidosava Đorđević. Biohemija. Savremena administracija. ISBN 86-387-0622-7.
- ^ Donald Voet; Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. str. 668. ISBN 9780471193500.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Darinka Koraćević; Gordana Bjelaković; Vidosava Đorđević. Biohemija. Savremena administracija. ISBN 86-387-0622-7.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- MedlinePlus article (jezik: engleski)
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |