Lactarius piperatus
| Lactarius piperatus | |
|---|---|
| |
| Lactarius piperatus | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | L. piperatus
|
| Binomno ime | |
| Lactarius piperatus | |
Lactarius piperatus, ili ljuta mlečnica pripada porodici zeka (Russulaceae), redu mlečnica (Lactarius).[1] Predstavlja čestu vrstu gljive koja raste u četinarskim i listopadnim šumam na krečnjačkim terenima. Naziv je dobila po ljutom ukusu. Široko je rasprostranjena u Evropi i Aziju. Alohtona je u Australiji.
Opis plodnog tela[уреди | уреди извор]
Klobuk je do 12 cm, bele boje, raširen i pomalo udubljen u sredini, somotast. Jako mesnat za vreme sušnog vremena može ispucati. Ivica dugo ostaje podvijena. Listići su beličaste boje dok su mladi, zatim bledožute boje, ne spuštaju se niz dršku. Drška je bela, centralno postavljena, čvrsta, puna, glatka, do 12 cm visoka i 3 cm široka. U donjem delu može da se sužava. Meso je belo, gorkog i ljutkastog mirisa, pri ošećenjima luči belo mleko veoma ljutog ukusa. Kada se osuši mleko može biti maslinaste boje.
Mikroskopja[уреди | уреди извор]
Elipstaste, sa sitnim izbopčinama, bele boje. Veličine 7-9 x 5 - 7 µm.
Hemijske reakcije[уреди | уреди извор]
Mleko ne reaguje sa kalijum-hidroksidom (KOH), meso u dodiru sa gvoždje(II)sulfatom, poprimava crvenkastu boju, a sa formalinom ljubičasto i to odloženo nakon nekoliko časova.
Jestivost[уреди | уреди извор]
Jestiva ali se retko konzumira usled izrazito ljutog ukusa. Može se koristiti umesto bibera kada se osuši i samelje.
Galerija[уреди | уреди извор]
-
Lactarius piperatus -
Lactarius piperatus -
Lactarius piperatus
Reference[уреди | уреди извор]
Literatura[уреди | уреди извор]
- Uzelac, Branislav (2009). Gljive Srbije i zapadnog Balkana. Beograd: BGV logic.
- Giuseppe, P. (1997). Atlas gljiva. Zagreb: Prosvjeta.
- Flik, M. (2010). Koja je ovo gljiva? prepoznavanje, sakupljanje, upotreba. Beograd: Marso.
- Phillips, R. (2006). Mushrooms. London: Macmillan.
