Тимар

Timar je naziv za feud u Osmanskom carstvu koji je donosio do 20.000 aspri prihoda godišnje. Država (odnosno sultan) kao vrhovni vlasnik zemljišta davala je timare (kao i druge veće feude) uz obavezu da timarski spahija (sahibi-timar) vrši određenu vojnu službu, da na svakih 3.000 aspri godišnjeg prihoda daje za rat jednog konjanika i da sam ide u rat. Spahija nije imao stvarno pravo vlasništva nad timarom (spahiluk) i nije ga mogao otuđiti (prodati) već je od njega je dobijao samo rentu. Timar je ukinut 1834. godine. Korisnik timara nazivao se i timariot.

Etimologija

Reč timar vodi poreklo od reči tima koja u turskom jeziku znači negovanje ili čuvanje, odnosno od reči timar koja u arapskom jeziku znači negovanje bolesnika.

Izvor

• Opća enciklopedija JLZ (8 Š-Žva), Zagreb, 1982.
• Milan Vujaklija: "Leksikon stranih reči i izraza", Beograd, 1991.