Samoefikasnost — разлика између измена
м Bot: Pretvaranje običnih izvora koristeći ref imena da bi se izbjegli duplikati (pogledaj također FAQ); козметичке измене |
м Разне исправке |
||
Ред 1: | Ред 1: | ||
'''Samoefikasnost''' (engl. ''Selff-efficacy'') je koncept kreiran od strane psihologa Alberta Bandure 70-ih godina XX veka. Bandura određuje samoefikasnost kao verovanje u sposobnost organizovanja i izvršenja akcija potrebnih da bi se ostvario određeni pretpostavljeni tip aktivnosti <ref name=automatski generisano1>{{cite journal |
'''Samoefikasnost''' (engl. ''Selff-efficacy'') je koncept kreiran od strane psihologa Alberta Bandure 70-ih godina XX veka. Bandura određuje samoefikasnost kao verovanje u sposobnost organizovanja i izvršenja akcija potrebnih da bi se ostvario određeni pretpostavljeni tip aktivnosti <ref name="automatski generisano1">{{cite journal|last=Bandura|first=Albert|title=Self-efficacy: Toward a unifying theory of behavioral change|journal=Psychological Review|year=1977|volume=84|pages=191-215}}</ref>. Prema Banduri [[Перцепција|percepcija]] samoefikasnosti uključuje sledeće: |
||
* koje aktivnosti su neophodne (ljudi izbegavaju aktivnosti za koje veruju da nemaju sposobnosti); |
* koje aktivnosti su neophodne (ljudi izbegavaju aktivnosti za koje veruju da nemaju sposobnosti); |
||
* koliko napora je neophodno uložiti u tu situaciju; |
* koliko napora je neophodno uložiti u tu situaciju; |
||
* koliko će izdržati u suočavanju sa teškoćama; |
* koliko će izdržati u suočavanju sa teškoćama; |
||
* koji obrasci su neophodni za zadatak i |
* koji obrasci su neophodni za zadatak i |
||
* mocionalne reakcije koje osoba anticipira <ref>{{cite journal |
* mocionalne reakcije koje osoba anticipira <ref>{{cite journal|last=Bandura|first=Albert|title=A social cognitive theory of personality.|journal=Handbook of Personality|year=1999|pages=154-196}}</ref>. |
||
Po jednoj od definicija, samoefikasnost odražava optimističko samoverovanje koje olakšava postavljanje ciljeva, naporno investiranje, istrajavanje pred preprekama i oporavak od neuspeha. Samoefikasnost je zasnovana na ideji važnosti subjektivnog doživljaja lične kompetencije u realizaciji različitih ciljeva, a ne na realnim znanjima i veštinama. Samoefikasnost se ne procenjuje kao osobina ličnosti, već kao uverenje o sopstvenim mogućnostima da se usklađuju znanja i sposobnosti, kako bi se ostvarili željeni ciljevi u određenim oblastima i okolnostima <ref name=automatski generisano1 />. |
Po jednoj od definicija, samoefikasnost odražava optimističko samoverovanje koje olakšava postavljanje ciljeva, naporno investiranje, istrajavanje pred preprekama i oporavak od neuspeha. Samoefikasnost je zasnovana na ideji važnosti subjektivnog doživljaja lične kompetencije u realizaciji različitih ciljeva, a ne na realnim znanjima i veštinama. Samoefikasnost se ne procenjuje kao osobina ličnosti, već kao uverenje o sopstvenim mogućnostima da se usklađuju znanja i sposobnosti, kako bi se ostvarili željeni ciljevi u određenim oblastima i okolnostima <ref name="automatski generisano1" />. |
||
== Razvoj samoefikasnosti == |
== Razvoj samoefikasnosti == |
||
Ред 12: | Ред 12: | ||
* ''Nivo emocionalne i fiziološke pobuđenosti'' – stanja prijatnosti u situacijama kada osoba realizuje željenu aktivnost učvrstiće osećaj sigurnosti, dok se neprijatna stanja u okolnostima kada se izvršava aktivnost vezuju za osećaj manje kompetentnosti. Dakle, kada se suočimo sa nekim zadatkom, možemo biti anksiozni i zabrinuti (što utiče na pad efikasnosti) ili uzbuđeni i energični (što utiče na porast efikasnosti); |
* ''Nivo emocionalne i fiziološke pobuđenosti'' – stanja prijatnosti u situacijama kada osoba realizuje željenu aktivnost učvrstiće osećaj sigurnosti, dok se neprijatna stanja u okolnostima kada se izvršava aktivnost vezuju za osećaj manje kompetentnosti. Dakle, kada se suočimo sa nekim zadatkom, možemo biti anksiozni i zabrinuti (što utiče na pad efikasnosti) ili uzbuđeni i energični (što utiče na porast efikasnosti); |
||
* ''Posredno iskustvo, učenje po modelu'' – iskustva drugih ljudi omogućavaju učenje sa jedne strane i komparaciju svojih i tuđih sposobnosti sa osobama istih ili sličnih sposobnosti sa druge strane, po modelu „ako mogu drugi, mogu i ja“, i obrnuto. Ako osoba vidi druge da uspevaju pribegavanjem sličnim strategijama, počinje verovati da, takođe, poseduju kapacitete za uspeh. Posmatranje tuđih neuspeha dovodi do sumnje u vlastite sposobnosti u vezi sa sličnim aktivnostima i |
* ''Posredno iskustvo, učenje po modelu'' – iskustva drugih ljudi omogućavaju učenje sa jedne strane i komparaciju svojih i tuđih sposobnosti sa osobama istih ili sličnih sposobnosti sa druge strane, po modelu „ako mogu drugi, mogu i ja“, i obrnuto. Ako osoba vidi druge da uspevaju pribegavanjem sličnim strategijama, počinje verovati da, takođe, poseduju kapacitete za uspeh. Posmatranje tuđih neuspeha dovodi do sumnje u vlastite sposobnosti u vezi sa sličnim aktivnostima i |
||
* ''Socijalne persuazije ili verbalni sudovi koje dobijamo od okoline'' – ovaj izvor može uticati na pojedinca tako što će on uložiti veći napor da bi ostvario neki cilj ili će isprobati nove strategije u radu. Ako je osoba uveravana od strane drugih da može uspeti u nekoj aktivnosti, uložiće više napora nego osobe koje ne dobijaju takvu vrstu podrške<ref>{{cite journal|last=Maddux |
* ''Socijalne persuazije ili verbalni sudovi koje dobijamo od okoline'' – ovaj izvor može uticati na pojedinca tako što će on uložiti veći napor da bi ostvario neki cilj ili će isprobati nove strategije u radu. Ako je osoba uveravana od strane drugih da može uspeti u nekoj aktivnosti, uložiće više napora nego osobe koje ne dobijaju takvu vrstu podrške<ref>{{cite journal|last=Maddux|author2= Gosselin |title=Self – efficacy|journal=Handbook of Self and identity|year=2003|pages=218-237}}</ref>. |
||
== Reference == |
== Reference == |
Верзија на датум 26. новембар 2017. у 10:03
Samoefikasnost (engl. Selff-efficacy) je koncept kreiran od strane psihologa Alberta Bandure 70-ih godina XX veka. Bandura određuje samoefikasnost kao verovanje u sposobnost organizovanja i izvršenja akcija potrebnih da bi se ostvario određeni pretpostavljeni tip aktivnosti [1]. Prema Banduri percepcija samoefikasnosti uključuje sledeće:
- koje aktivnosti su neophodne (ljudi izbegavaju aktivnosti za koje veruju da nemaju sposobnosti);
- koliko napora je neophodno uložiti u tu situaciju;
- koliko će izdržati u suočavanju sa teškoćama;
- koji obrasci su neophodni za zadatak i
- mocionalne reakcije koje osoba anticipira [2].
Po jednoj od definicija, samoefikasnost odražava optimističko samoverovanje koje olakšava postavljanje ciljeva, naporno investiranje, istrajavanje pred preprekama i oporavak od neuspeha. Samoefikasnost je zasnovana na ideji važnosti subjektivnog doživljaja lične kompetencije u realizaciji različitih ciljeva, a ne na realnim znanjima i veštinama. Samoefikasnost se ne procenjuje kao osobina ličnosti, već kao uverenje o sopstvenim mogućnostima da se usklađuju znanja i sposobnosti, kako bi se ostvarili željeni ciljevi u određenim oblastima i okolnostima [1].
Razvoj samoefikasnosti
Samoefikasnost nije nasledna osobina, već se razvija vremenom. Brižnost roditelja kod dece izgrađuje poverenje, kompetenciju i osećaj samoefikasnosti. Postoje četiri osnovna izvora na kojima počiva samoefikasnost:
- Lična, direktna iskustva – uspesi podižu verovanja o efikasnosti, dok neuspesi oslabljuju ta verovanja. Neuspesi u ranim fazama narušavaju verovanje u sopstvenu efikasnost, ali ako se osoba suočava samo sa lako postignutim uspesima, ona se lako obeshrabri u slučaju neuspeha;
- Nivo emocionalne i fiziološke pobuđenosti – stanja prijatnosti u situacijama kada osoba realizuje željenu aktivnost učvrstiće osećaj sigurnosti, dok se neprijatna stanja u okolnostima kada se izvršava aktivnost vezuju za osećaj manje kompetentnosti. Dakle, kada se suočimo sa nekim zadatkom, možemo biti anksiozni i zabrinuti (što utiče na pad efikasnosti) ili uzbuđeni i energični (što utiče na porast efikasnosti);
- Posredno iskustvo, učenje po modelu – iskustva drugih ljudi omogućavaju učenje sa jedne strane i komparaciju svojih i tuđih sposobnosti sa osobama istih ili sličnih sposobnosti sa druge strane, po modelu „ako mogu drugi, mogu i ja“, i obrnuto. Ako osoba vidi druge da uspevaju pribegavanjem sličnim strategijama, počinje verovati da, takođe, poseduju kapacitete za uspeh. Posmatranje tuđih neuspeha dovodi do sumnje u vlastite sposobnosti u vezi sa sličnim aktivnostima i
- Socijalne persuazije ili verbalni sudovi koje dobijamo od okoline – ovaj izvor može uticati na pojedinca tako što će on uložiti veći napor da bi ostvario neki cilj ili će isprobati nove strategije u radu. Ako je osoba uveravana od strane drugih da može uspeti u nekoj aktivnosti, uložiće više napora nego osobe koje ne dobijaju takvu vrstu podrške[3].
Reference
- ^ а б Bandura, Albert (1977). „Self-efficacy: Toward a unifying theory of behavioral change”. Psychological Review. 84: 191—215.
- ^ Bandura, Albert (1999). „A social cognitive theory of personality.”. Handbook of Personality: 154—196.
- ^ Maddux; Gosselin (2003). „Self – efficacy”. Handbook of Self and identity: 218—237.