Evropska hemijska agencija — разлика између измена
Нема описа измене ознаке: мобилна измена мобилно веб-уређивање |
Нема описа измене ознаке: мобилна измена мобилно веб-уређивање |
||
Ред 38: | Ред 38: | ||
| chief1_name = Bjorn Hansen |
| chief1_name = Bjorn Hansen |
||
| chief1_position = izvršni director |
| chief1_position = izvršni director |
||
| chief2_name = |
| chief2_name = Sharon McGuinness |
||
| chief2_position = predsedavajući upravnog odbora agancije |
| chief2_position = predsedavajući upravnog odbora agancije |
||
<!-- (etc.) --> |
<!-- (etc.) --> |
Верзија на датум 31. децембар 2018. у 19:03
Sedište agencije u Anankatu, Helsinki | |
Osnovana | 1. juna 2007. |
---|---|
Tip | Regulatorna agencija Evropske unije |
Sedište | Helsinki, Finska |
Zaposleni | 500 |
| |
Ključni dokument | |
Veb-sajt | echa |
Evropska hemijska agencija (engl. European Chemicals Agency, ECHA; /ˈɛkə/ EK-ə) je agencija Evropske unije koja upravlja tehničkim, naučnim i administrativnim aspektima implementacije regulacije Evropske unije zvane Registracija, evaluacija, Autorizacija i restrikcija hemikalija (REACH). ECHA je vodeća sila među regulatornim vlastima u implementaciji EU hemijskih legislacija. ECHA pomaže kompanijama da se pridržavaju propisa, unapređuje bezbednu uporabu hemikalija, pruža informacije o hemikalijama i bavi se hemikalijama koje su zabrinjavajuće. Njeno sedište je u Helsinkiju, Finska.
Agencija je na čelu sa izvršnim direktorom Girtom Dancetom, počela sa radom 1 juna 2007.
Registracija, evaluacija, autorizacija i restrikcija hemikalija (REACH)
REACH regulacija zahteva od kompanija da pruže informacije o opasnostima, rizicima i sigurnoj upotrebi hemijskih supstanci koje proizvode ili uvoze.[1] Kompanije registruju ove informacije sa ECHA i tada su slobodno dostupne na njihovoj veb stranici. Do sada su registrovane hiljade najopasnijih i najčešće korišćenih supstanci. Informacije su tehničke, ali sadrže detalje o uticaju svake hemikalije na ljude i životnu sredinu. To takođe daje evropskim potrošačima pravo da pitaju maloprodajne firme da li roba koju kupuju sadrži opasne materije.