Љубав и смрт (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljubav i smrt
Filmski poster
Izvorni naslovLove and Death
Žanrkomedija
istorijski film
ljubavni film
satira
RežijaVudi Alen
ScenarioVudi Alen
ProducentČarls Džof
Glavne ulogeVudi Alen
Dajan Kiton
DistributerUnited Artists
Godina1975.
Trajanje85 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
IMDb veza

Ljubav i smrt (engl. Love and Death) je američka istorijska satirična ljubavna filmska komedija iz 1975. godine u režiji Vudija Alena, a po njegovom scenariju. Glavne uloge igraju: Vudi Alen i Dajan Kiton.[1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Film počinje pričom o protagonisti Borisu Dmitrijeviču Grušenku (Vudi Alen), koji je u zatvoru čekajući smrtnu kaznu. Priseća se detinjstva, porodice, roditelja, braće Ivana i Nikolaja. Njegov otac poseduje malo parče zemlje koje stalno nosi sa sobom, a majka peče ukusne palačinke. Boris je od detinjstva bio zabrinut za smisao života i postojanje Boga. Šetajući kroz šumu, susreće viziju - Smrt u vidu bezlične figure u belim haljinama, sa kosom u ruci. Na sva Borisova pitanja o zagrobnom životu i Bogu smrti, on odgovara da je zanimljiv dečak i da će se ponovo sresti.

Boris odrasta i zaljubljuje se u svoju rođaku Sonju (Dajan Kiton), sa kojom vodi filozofske i teološke rasprave, uveravajući je da Boga nema i da život nema smisla. Sonju predlažu osamdesetogodišnji Sergej Ivanovič Minskov i bogati trgovac haringom Leonid Voskovec. Sonja saopštava Borisu da je zaljubljena u njegovog brata Ivana, pijanicu, kockara i budalu.

Kada stigne vest da je Napoleon napao Austriju, pacifista Boris kukavički odbija služenje vojnog roka, ali ga roditelji i braća teraju na rat. Pre odlaska trojice braće u aktivnu vojsku, Ivan zaprosi Anu Ivanovu, a ogorčena Sonja prvo prihvata predlog Minskova, ali kada on iznenada umire na licu mesta od slomljenog srca, ona postaje žena trgovca haringama. Sonja mrzi svog muža i stalno ga vara.

U vojnom logoru, Boris se ispostavlja kao jedan od najgorih vojnika – ili mu se puška raspadne u rukama, ili ne može da izvadi sablju iz korica, itd. Pre odlaska u rat dobija odmor, odlazi u Sankt Peterburgu i posećuje operu, gde vidi nedavno udovicu groficu Aleksandrovu, u pratnji svog ljubavnika Antona Ivanoviča Lebedkova. Boris sa njom razmenjuje značajne poglede, zatim ga grofica poziva na šolju čaja, ali iznervirani Lebedkov preti Borisu. U pozorištu Boris upoznaje Sonju, koja mu se žali na svoj nesrećni porodični život i govori o svojim brojnim ljubavnicima.

Boris ide u rat i učestvuje u velikoj bici. Kada posle bitke sahrani mrtve vojnike, prilazi mu mrtvi Vladimir Maksimovič sa rupom od metka na čelu, traži od njega da prenese verenički prsten zlataru u Smolensku, dobije depozit od 1600 rubalja i preda novac. protiv prijema Nataliji Petrovnoj u Kijevu. U međuvremenu, Sonjin muž gine u nesreći - čisti napunjen pištolj, spremajući se za dvoboj sa turskim konjanikom koji je uvredio Sonjinu čast, a pištolj mu puca pravo u srce.

Borisov puk je poražen, Boris se nalazi na neprijateljskoj teritoriji i zaspi, penjući se u cev topa. Tokom bitke puca top, Boris leti kroz vazduh, zabija se u šator sa francuskim generalima, koji eksplodira, a generali ginu. Boris postaje heroj, njegov brat Ivan gine u ratu, proboden bajonetom poljskog lukavca. Udovica Ana daje Sonji imovinu pokojnog Ivana - njegove brkove, niz i samoglasnike njegovih slova, ostavljajući suglasnike za sebe.

Okićen nagradama, Boris se sastaje sa groficom Aleksandrovom, ona ga poziva da je poseti u ponoć i provode burnu noć, nakon čega se nameštaj u sobi okreće naopačke. Anton Lebedkov sreće Borisa na ulici, ošamari ga i izaziva ga na duel. Uoči duela, Boris priznaje svoju ljubav Sonji i traži obećanje da će se oženiti njime ako ne bude ubijen. Da bi utešila Borisa, Sonja daje obećanje i provodi ljubavnu noć sa njim.

U duelu Lebedkov prvi šutira i rani Borisa u ruku. Boris puca u vazduh, metak pada i pogađa ga u drugu ruku. Pogođen Borisovim plemenitošću, Lebedkov obećava da će započeti novi pravedni život, otići u crkvu i posvetiti se pevanju. Sonja se udaje za Borisa i živi sa njim na njegovom imanju. U početku ga ne voli, stalno se nervira i ne pušta Borisa blizu sebe, ali postepeno osvaja njeno srce i žive u ljubavi i slozi.

Odjednom, Boris oseća unutrašnju prazninu i razmišlja o samoubistvu. Tokom šetnje, ponovo vidi Smrt kako odvodi trgovca vinom Kropotkina i njegovu ljubavnicu. Sonja traži savet od oca Andreja, pravoslavnog starca sa neverovatno dugom bradom, ali on samo traži da kaže Borisu da su najbolja stvar u životu dvanaestogodišnje plavuše. Boris želi da se obesi, ali ga od samoubistva sprečava ljubav prema Sonji i želja da joj izvede oralni seks.

Boris pokušava da piše poeziju, ali oni ispadaju previše sentimentalni. On i njegova žena sklapaju prijateljstva sa seoskom budalom Berdikovom, koju Sonja hrani kolačićima, i čekaju da se pojavi sopstveno dete. Ali Napoleon napada Rusiju i svi njihovi planovi su uništeni. Boris nudi da pobegne, a Sonja - da ubije Napoleona. Boris isprva odbacuje ideju o ubistvu iz moralnih i etičkih razloga, ali nakon žučne rasprave, Sonja ga ipak ubeđuje.

Par odlazi u Moskvu, koju su okupirali Francuzi, dovodeći sa sobom budalu Berdikova, koji ide u Minsk na Sveruski kongres seoskih idiota. U gostionici pored puta upoznaju španskog aristokratu Don Franciska i njegovu sestru, koji su na putu da upoznaju Napoleona Bonapartu. Boris i Sonja namame Don Franciska iza ugla, omamljuju ga udarcem flaše u glavu i odlaze na Napoleonov prijem prerušeni u Don Franciska i njegovu sestru. U međuvremenu, carev bliski saradnik Sidni Eplbaum kuje zaveru da spreči savez sa Španijom i sklopi savez sa Austrijom – zamenjuje Napoleona dvojnikom i ide da ubije Don Franciska.

Sonja flertuje sa Napoleonom, mami ga u zasebnu sobu, gde se Boris krije sa pištoljem. Napoleon primećuje Borisa i pokušava da mu oduzme pištolj, Sonja omamljuje cara flašom šampanjca, ali ni Boris ni Sonja se ne usuđuju da pucaju u Napoleona, mučeći se i svađajući se oko moralnog izbora i prava na ubistvo. Sonja trči da pripremi kočiju za bekstvo, Boris se vraća u sobu da ubije Napoleona, ali iznenada se čovek nagne iz ormana i puca na cara koji je ležao na podu, a koji se ispostavlja da je dvojnik.

Borisa su uhvatili Francuzi i bacili u zatvor, Sonja uspeva da pobegne. U zatvoru dolazi Borisov otac, priča o mladiću po imenu Raskoljnikov, koji je ubio dve žene, i demonstrira mikroskopsku kuću izgrađenu na njegovom komadu zemlje. U noći uoči pogubljenja, anđeo se javlja Borisu i kaže da će pogubljenje biti otkazano u poslednjem trenutku. Boris se raduje i dobija veru u Boga.

Kada je glavni lik izveden na snimanje, on se do poslednje sekunde ponaša veoma samouvereno. Tada se pred Sonjom pojavljuju Boris i Smrt sa kosom, Boris saopštava da je prevaren, da je mrtav, i povlači se zajedno sa Smrću duž dugačke uličice, plešući uz muziku u ruskom narodnom stilu.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Vudi Alen Boris Grušenko
Dajan Kiton Sonja
Georg Adet stari Nehamkin
Harold Guld Anton Ivanovič Lebedokov
Fjodor Atkin Mihail Grušenko
Džejms Tolkan Napoleon I
Bet Porter Ana
Zvi Skuler Otac
Despo Dijamantidu Borisova majka
Žak Berar general Lekok
Džesika Harper Nataša
Olga Žorž-Piko grofica Aleksandrova
Henri Kutet Sergej Minskov
Iv Barsak Rimski
Brajan Koburn Dmitrij
Toni Džej Vladimir Maksimovič

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „AFI|Catalog”. catalog.afi.com. Pristupljeno 15. 4. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]