Bitka kod Le Senta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Le Senta
Deo Anglo-francuskog rata

Britanski vojnici se iskrcavaju kod Ređo Kalabrije
Vreme9. april 1782. - 12. april 1782.
Mesto
kod obale Dominike
Ishod britanska pobeda
Sukobljene strane
 Velika Britanija  Francuska
Komandanti i vođe
Kraljevstvo Velika Britanija Džordž Rodni
Kraljevstvo Velika Britanija Samjuel Hud
Kraljevina Francuska Fransoa Gras  (RZ)
Kraljevina Francuska Luj Antoan de Bugenvil

Bitka kod Le Senta je bila pomorska bitka koja se odigrala od 9. aprila do 12. aprila 1782. tokom Američkog rata za nezavisnost, u kojoj je britanska flota pod komandom admirala Džordža Rodnija porazila francusku flotu pod komandu grofa de Grasa, zbog čega su Francuska i Španija bile prisiljene da odustanu od planirane invazije na Jamajku.[1] U britanskoj literaturi ova bitka je još poznata i kao Bitka od 12. aprila ili Druga bitka kod Dominike.

Bitka[uredi | uredi izvor]

U Američkom ratu za nezavisnost, nakon bitke kod Dominike 9. aprila 1782. godine, francuska flota od 33 linijska broda pod komandom admirala grofa Fransoa de Grasa krstarila je nedaleko od Le Senta u pokušaju da omogući svom konvoju sa trupama zaštitu i neometan desant na Jamajku. U zoru 12. aprila britanska flota od 36 linijska broda pod komandom admirala Džordža Rodnija bila je na oko 28 km severozapadno od Le Senta u formaciji kolone, a francuska 18,5 km severoistočno od nje. Rodnijev načelnik štaba, kapetan bojnog broda ser Čarls Daglas, bio je veoma talentovan oficir, veliki protivnik formalizma i potpunog srozavanja nauke o pomorskoj ratnoj veštini u britanskoj mornarici tog vremena. Daglas je bio pristalica ideja Džona Klerka, koji je dokazivao da Britanci neće moći da postignu nijedan uspeh u pomorskim bitkama ako se budu formalistički i dosledno držali svojih uputstava za borbu umesto da primene osnovne postavke nauke o ratnoj veštini.

Nakon oštre prepirke između ser Daglasa i admirala Rodnija, Rodni je popustio i pristao na odstupanje od uobičajenih strogih pravila u britanskoj mornarici, pristavši na pokušaj probijanja linije francuske brazde.

Flote su se približavale u gotovo paralelnim kursevima. Francuzi su uspeli da zauzmu položaj privetrine, ali je slab i promenljiv vetar otežavao manevrisanje i jedne i druge strane, tako da je borba prethodnica u prolazu, koja je bila započeta u 07:45 časova ostale bez nekog rezultata. Oko 09:00 časova vetar je naglo okrenuo na jugoistok što je admiral Rodni veoma vešto iskoristio i probio francuski poredak. Naime, njegov komandni brod „Formidabl” (engl. HMS Formidable)- sa 98 topova - nalazio se u borbenom poretku u visini četvrtog broda iza de Grasovog komandnog broda „Vil de Pari” (franc. Ville de Paris) sa 110 topova vešto iskoristio i, sa još nekoliko brodova koji su ga sledili u koloni, probio francuski raspored. Skoro istovremeno, na drugim mestima, samoinicijativno, kroz de Grasov poredak prodrla su još dva britanska broda. Time su odvojene i obuhvaćene tri grupe francuskih brodova na kojima su je bila gotovo kompletna artiljerija predviđena za napad na Jamajku, među njima i de Grasov komandni brod, koji je bio prinuđen da se preda zajedno sa admiralom de Grasom.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Iako je admiral Rodni propustio povoljnu priliku da goni i potpuno uništi francusku flotu, njegov manevar u ovoj bici je bio značajna prekretnica u pomorskoj taktici jer prekida dotadašnje po svaku cenu formalističko i kruto održavanje linijskog poretka. Iznenađenje i koncentracija snaga protiv odvojenih slabijih delova protivničke grupe bili su iznad svih očekivanja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ O'Shaughnessy 2013, str. 314.

Literatura[uredi | uredi izvor]