Biciklistički tim CCC
Biciklistički tim CCC (UCI kod: CCC), bivši je UCI vorld tur tim, koji je prvo bio baziran u SAD, a zatim u Poljskoj, a čiji je suvlasnik bio Džim Ošovic. Tim je osnovan pod nazivom BMC 2007. godine, ali je kompanija povukla sponzorstvo na kraju 2018. nakon čega se BMC fuzionisao sa poljskim kontinentalnim timom CCC, čiji je glavni sponzor bila poljska kompanija za proizvodnju obuće — CCC. Zbog pandemije kovida 19, kompanija CCC je imala finansijskih problema i povukla se iz tima. Ošovic nije mogao da nađe drugog sponzora i tim se ugasio na kraju sezone 2020. Licencu u vorld turu kupio je pro tur tim Sirkus vanti—gober, koji je tako promovisan u vorld tur tim.[1][2]
Najveći uspjesi tima su osvajanje Tur de Fransa 2011. sa Kadelom Evansom, Olimpijskih igara 2016. sa Gregom van Avermatom, koji je takođe osvojio Pariz—Rube 2017, kao i osvajanje Svjetskog prvenstva u ekipnom hronometru 2014. i 2015.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Tim je potpisao veliki broj važnih vozača za 2010 sezonu, uključujući svjetskog šampiona u drumskoj vožnji 2009 i osvajača dva druga mjesta na Tur de Fransu (kasnijeg pobjednika Tura) — Kadela Evansa; zatim šampiona SAD 2009 Džordža Hinkapija, svjetskog šampiona u drumskoj vožnji 2008 Alesandra Balana i klasik specijaliste Karstena Krona i Markusa Burgharta.
Godine 2010, BMC je prvi put vozio grand tur trke, dobivši pozivnicu za Điro d’Italiju i Tur de Frans. Na Điru, Evans je osvojio klasifikaciju po poenima. Već naredne sezone, tim je dostigao UCI pro tur status i Kadel Evans je osvojio Tur de Frans, uzevši žutu majicu na hronometru na etapi 20; Tur je osvojio ispred braće Šlek — Andija i Frenka. Za sezonu 2012, u BMC su stigli Tor Hushovd i Filip Žilber, svjetski šampioni iz 2010 i 2012.
Godine 2012, Evans nije bio konkurentan za Tur de Frans, završio je sedmi, dva mjesta iza suvozača Tidžeja van Garderena, koji je osvojio klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.
Evans je na Điro d’Italiji 2013 osvojio treće mjesto, dok je Tur de Frans završio na 39. Tidžej van Garderen završio je na 45 mjestu, dok je najbolje plasirani vozač u generalnom plasmanu bio Stiv Morabito, koji je završio na 35 mjestu. Ubrzo nakon Tura, Džon Lalanž, koji je bio sportski direktor od osnivanja tima 2007, podnio je ostavku iz ličnih razloga.[3] U septembru 2013, Valerio Piva je postavljen za novog sportskog direktora.[4]
U avgustu 2014 u tim su stigli Alesandro de Marki, Damjano Karuzo, Žan Pjer Driker i Roan Denis.[5] Transfer Denisa se isplatio odmah.[6] Osvojili su Svjetsko prvenstvo u ekipnom hronometru po prvi put.
U februaru 2015, Roan Denis je postavio novi rekord u vožnji na sat vremena, odvezavši 52.491 km. U BMC je iz Skaja stigao Riči Port, koji je promovisan u novog lidera tima, zajedno sa Van Garderenom.[7][8] Port je u prvoj sezoni završio Tur na šestom mjestu, a najveću pobjedu BMC-u donio je Greg van Avermat osvajanjem Tireno—Adrijatika. Nakon dobrih rezultata u prvom dijelu 2017, Port bio veliki favorit za osvajanje Tura, međutim pao je na devetoj etapi i napustio je Tur, takođe je završio sezonu zbog povrede. Silvan Dilijer je pobijedio na šestoj, a Tidžej van Garderen na etapi 18 Điro d’Italije 2017, dok je Van Avermat osvojio Pariz—Rube. BMC je 2017. sezonu završio sa 48 pobjeda, što je najviše u istoriji tima.
Doping[uredi | uredi izvor]
U aprilu 2010, Tomas Frej je bio pozitivan na EPO, zbog čega je automatski suspendovan od strane tima.[9] Frej je kasnije otpušten iz BMC-a.[10]
U avgustu 2017, UCI je saopštio da je Samuel Sančez bio pozitivan na doping testu na pralmorelin.[11] On je automatski suspendovan od strane tima, dok se čekao rezultat b uzorka,[12] koji je objavljen 4. oktobra 2017 i takođe je bio pozitivan.[13] BMC je dan kasnije otpustio Sančeza.[14]
Vozači u timu[uredi | uredi izvor]
- Ažurirano 21. januar 2018.[15]
|
|
Bitne pobjede[uredi | uredi izvor]
Nacionalna i Svjetska prvenstva[uredi | uredi izvor]
- 2011
- Prvenstvo Norveške u drumskoj vožnji, Aleksander Kristof
- Prvenstvo Švajcarske u vožnji na hronometar, Martin Koler
- 2012
- Prvenstvo Švajcarske u vožnji na hronometar, Martin Koler
- Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji, Filip Žilber
- 2013
- Prvenstvo Italije u drumskoj vožnji, Ivan Santaromita
- Prvenstvo Italije u vožnji na hronometar, Marko Pinoti
- Prvenstvo Švajcarske u drumskoj vožnji, Mihael Šar
- Prvenstvo Norveške u drumskoj vožnji, Tor Hushovd
- 2014
- Prvenstvo SAD u drumskoj vožnji, Tejlor Fini
- Prvenstvo Slovačke u vožnji na hronometar, Peter Velic
- 2015
- Svjetsko prvenstvo na pisti (individualno), Stefan King
- Prvenstvo Švajcarske u vožnji na hronometar, Silvan Dilijer
- Prvenstvo Švajcarske u drumskoj vožnji, Danilo Vajs
- Prvenstvo Švajcarske na pisti (individualno) Stefan King
- Prvenstvo Švajcarske na pisti (trka na poene) Stefan King
- 2016
- Prvenstvo Australije u vožnji na hronometar Roan Denis
- Prvenstvo SAD u drumskoj vožnji, Tejlor Fini
- Prvenstvo Italije u vožnji na hronometar, Manuel Kvinzijato
- Prvenstvo Belgije u drumskoj vožnji, Filip Žilber
- 2017
- Prvenstvo Australije u vožnji na hronometar Roan Denis
- Prvenstvo Australije u drumskoj vožnji, Mils Skotson
- Prvenstvo Luksemburga u vožnji na hronometar, Žempi Driker
- Prvenstvo Švajcarske u vožnji na hronometar, Stefan King
- Prvenstvo SAD u vožnji na hronometar, Džoi Roskof
- Prvenstvo Švajcarske u drumskoj vožnji, Silvan Dilijer
- 2018
- Prvenstvo Australije u vožnji na hronometar Roan Denis
- Prvenstvo SAD u vožnji na hronometar, Džoi Roskof
- Prvenstvo Švajcarske u vožnji na hronometar, Stefan King
Sponzori[uredi | uredi izvor]
Uz BMC, bitni sponzori su 3T sajkling, šimano i kontinentaln AG.[16]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Greška kod citiranja: Nevažeća oznaka
<ref>
; nema teksta za reference pod imenomcwg
. - ^ „Circus-Wanty Gobert on the way to the UCI WorldTour in 2021”. wanty-gobert.be. 29. 9. 2020. Arhivirano iz originala 18. 01. 2021. g. Pristupljeno 11. 9. 2022.
- ^ „Directeur sportif John Lelangue leaves BMC Racing”. road.cc. 22. 7. 2013. Pristupljeno 13. 1. 2018.
- ^ „BMC Racing Team Hires Piva As Sports Director”. BMC Racing Team. 2. 9. 2013. Arhivirano iz originala 24. 2. 2014. g. Pristupljeno 13. 1. 2018.
- ^ „Professional cycling 2014-2015 Transfer Index - Cycling Weekly”. cyclingweekly.co.uk. 7. 8. 2014. Pristupljeno 13. 1. 2018.
- ^ „Rohan Dennis switches from Garmin to BMC mid-season - Cycling Weekly”. cyclingweekly.co.uk. 4. 8. 2014. Pristupljeno 13. 1. 2018.
- ^ „Richie Porte confirms he will leave Team Sky at end of cycling season”. theguardian.com. 13. 7. 2015. Pristupljeno 13. 1. 2018.
- ^ „Porte confirmed with BMC for 2016 - Cyclingnews.com”. cyclingnews.com. Pristupljeno 13. 1. 2018.
- ^ „Frei explains the motivation behind his doping - Cyclingnews.com”. cyclingnews.com. Pristupljeno 13. 1. 2018.
- ^ „Frei confesses to EPO usage and is released by BMC - Cyclingnews.com”. cyclingnews.com. Pristupljeno 13. 1. 2018.
- ^ „Samuel Sanchez tests positive in out-of-competition control - Cyclingnews.com”. cyclingnews.com. Pristupljeno 13. 1. 2018.
- ^ „Samuel Sanchez: Test result was a total surprise - Cyclingnews.com”. cyclingnews.com. Pristupljeno 13. 1. 2018.
- ^ „Samuel Sanchez doping positive confirmed”. cyclingnews.com. 4. 10. 2017. Pristupljeno 13. 1. 2018.
- ^ „BMC fire Sanchez 'with immediate effect'”. cyclingnews.com. 5. 10. 2017. Pristupljeno 13. 1. 2018.
- ^ „BMC reduce rider roster to 24 for 2018 season”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. 25. 10. 2017. Pristupljeno 21. 1. 2018.
- ^ „Partners”. BMC. Arhivirano iz originala 29. 7. 2013. g. Pristupljeno 13. 1. 2018.